DOJMOVI S HODOČAŠĆA 2018.

Dovoljno je samo poželjeti ići na Marijanski zavjet, a za ostalo se Bog pobrine. O Njegovoj providnosti, krivim i pravim putevima svjedoči naša Nataša 😊

 

Znam da mi nećete virovat! Bar moji kod kuće misle da izmišljam. Dakle, Marijanski u srcu i planovima ali u zadnji tren sam odustala (lijenost, neorganiziranost…). Krenem iz Lovinca za Zadar. Putem kojim sam već jednom išla i za očekivat je da ću se njime znati vratiti. Za svaki slučaj upalim i Google navigaciju koja me gotovo pa nikad nije iznevjerila. I, tako dođem do raskrižja. Nekako mi se u glavi sve pomutilo i ne sjećam se na koju stranu da skrenem na autoput. GPS pokazuje ravno, ali ipak, malo mi sumnjivo. Vratim se u rikverc 10 m i opet pokazuje ravno. I, idem. Što ću!? Vozim se nekom čudnom cestom, vjerojatno je to „stara cesta“. Nema veze, vozit ću se pola sata duže, al’ stići ću kući. I od jednom znak 18 km makadama, a završetak uzak, ne mogu se polukružno okreniti, a ne znam toliko dugo u rikverc…. Idem ravno. Kad ono!!! Nakon 2 km makadama sretnem hodočasnike s Marijanskog !!! E pa, ako to nije PROVIDNOST, ja ne znam što je! Bogu u ruke pa i kad ne znaš kud goniš. On vodi i neće ti promaknuti ono što je On za tebe namjerio. (P.S. vratili su me navečer na normalnu cestu, da ne idem 18 km preko Velebita)

 

Nataša

Lovinac, 22.7.2018.

You might also like More from author

Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.