Aktualno, Krunica

Borba protiv psovke

„Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.” (Lk 6,34-37)

Iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Mt 7,21-23).

Hrvatski narod iako od pamtivijeka posvećen Bogu, često pada upravo na riječi, na psovkama, kletvama. Narod koji je toliko puta svjedočio Gospinu zagovoru, a toliko psovanje, proklinjanje. Psovka je velika rak rana naših obitelji i našeg naroda. Danas odlučimo najaviti rat psovci. Borimo se protiv nje, iskorijenimo je iz naših srdaca, obitelji i naroda. Dužni smo poduzeti  korake  radi Isusa, ali i radi svojih obitelji i svoga naroda. Neka nas Gospodin oslobodi od psovke i svih ovisnosti i blagoslovi snagom svoga Imena.

„Na usta mi, Gospode, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!“ (Ps 141,3).

Blaženi Alojzije Stepinac često je govorio protiv psovke. Na različite je načine osvješćivao cijeli hrvatski narod o tom strašnom grijehu i njegovim
posljedicama. Često je održavao tjedne borbe protiv psovke. Ne zaboravimo da smo i mi dionici grijeha ako nismo opomenuli “brata” svoga! 

“Preuzvišeni gospodin Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac je odredio, da društva KA stave u svoj godišnji radni program uz karitas i promidžbu molitve sv. krunice također i pobijanje narodnih grijeha. Biskupijsko okružje katoličkih muževa u Zagrebu odlučilo se prema tome na borbu protiv psovke i proklinjanja i odredilo za sva svoja društva tu borbu kao najvažniju točku apostolskog rada. Za tu borbu zainteresirala su se i ostala katolička društva, sva hrvatska kulturno-prosvjetna društva i javnost. Narodni grijeh se može odlučno i uspješno pobijati samo koncentracijom svih narodnih snaga.

“G. 1937. prigodom borbe Katoličke akcije protiv psovke proveli smo anketu o raširenosti toga zla. Dobili smo zanimljive, ali i strašne rezultate. Šteta što je sudjelovalo malo župa. Iz toga što smo dobili, može se vidjeti grozota toga zla. Župa od šest tisuća vjernika; u njoj se opsuje Bog godišnje oko tri milijuna puta (velikim psovkama psuje muški oko 60%, a ženskih oko 10%). Druga župa: imade oko dvije i po tisuće vjernika. U njoj se godišnje opsuje Bog oko devet stotina tisuća puta (muškaraca psuje velikim psovkama oko 60%, mladića oko 80%, djece oko 5%).Jedna druga župa: vjernika imade oko dvije tisuće. Godišnje se u njoj opsuje Boga preko pola milijuna puta (muškaraca psuje velikim psovkama oko 95%, mladića mnogo manje, a i žena oko 3%). Župa od tri tisuće vjernika. Opsuje se u njoj Bog oko tri i po milijuna puta na godinu (muških psuje velikim psovkama oko 90%, ženskih oko 5%: psuju djeca već od sedme!). Konačno navodimo neku župu od tri i po tisuće vjernika. U njoj su izračunali, da se broj velike psovke Boga godišnje spominje na preko pet milijuna.

Bilo je kod nas već prije nekoliko pokušaja borbe protiv psovke. Najviše je uspjeha sigurno donijelo nastojanje »Vojske Srdaca Isusova protiv psovke«, koje je započelo pred prvi svjetski rat. U pučkim misijama ustajali su isusovački misionari odlučno protiv toga narodnog poroka u naročitoj propovijedi; priređivali su naknadne pobožnosti i osnivali »Vojske«. Radili su to slično i drugi misionari. Neumoran i ustrajan borac protiv psovke je bio pokojni vojnički superior Matija Rihtarić. Svojim snažnim pučkim stilom je kroz godine grmio protiv toga zla po glasnicima, a osobito u »Kalendarima Srdaca Isusova« u člancima: »Prosim te, nemoj kleti. . .« U dva maha, g. 1925. i g. 1935. je pokretana javnost po najodlučnijim predstavnicima, javnog života protiv te narodne sramote. Bilo se započelo i lijepim radom, ali je šteta, što se doskora prestalo. G. 1937. je Katolička akcija u našoj nadbiskupiji upriličila borbu protiv psovke, koja je trajala tri mjeseca: to je bila prva sustavno organizirana djelatnost u tom smjeru, ali i opet — prekratko je trajala, a da bi mogla uroditi trajnijim uspjesima. Tek društvo katoličkih muževa župe sv. Petra u Zagrebu je nastavilo svake godine u jesen s obnovom borbe. Nema dvojbe, da su postojale i mnogobrojna vlastite pobude i biskupa, a i pojedinih dušobrižnika u tom smjeru, pa možemo reći, da je svakom svećeniku bio taj narodni grijeh u radu neprestano na dnevnom redu, što je došlo do izražaja na propovjedaonici, u ispovjedaonici, itd. I vlasti su od vremena do vremena pokušavale ustajati protiv toga zla. Ministarstvo unutarnjih poslova je 14. VII. 1941. br. 678 izdalo oštru naredbu, kojom se psovka kažnjava zatvorom, a 22. III. 1942. pod br. 44 je Glavni stan Poglavnika izdao okružnicu, prema kojoj državni službenici među ostalim i za psovku mogu odgovarati prijekom sudu.”  ( iz »Katoličkog Lista« broj 35, god. 1944. )

Više o borbi protiv psovke možete pročitati u kompletnom tekstu na linku:

Prije 40 godina, u Zagrebu, pod geslom  “Molitvom i žrtvom protiv psovke” pokrenuta je molitvena inicijativa protiv psovke, koju je započeo u gornjogradskoj crkvi sv. Katarine dugogodišnji rektor te crkve i sadašnji župnik crkve sv. Marka vlč. Vladimir Magić. Uoči početka inicijative, zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić je u Vjesniku Zagrebačke nadbiskupije župnicima i vjernicima preporučio ovu pobožnost, te predložio da na molitvu dolazi barem po jedan predstavnik iz svake gradske župe. “Neka se u zagrebačkim crkvama oglasi ova pobožnost i neka se vjernici potaknu u tome sudjelovati. Sigurno će biti molitelja koji će kao Mojsije moliti za narod” Molitva se održava svakog 15. u mjesecu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *