21.8.2017. hodočasnici MZZD hodali su od Neuma do Slanog. Bila je to jedna duga i naporna dionica
(32.8 km).
Iz knjige dojmova:
Doručak u Neumu. Slična brutala kao i večera. Kaže predsjednik Bratovštine da mrzi kad sjedne za
stol i ne zna što bi i s koje strane počeo jesti. A u Neumu se to konstantno događa. Ne samo da smo
se najeli do točke pucanja, nego su nam i napunili kombi do točke pucanja osovina i kotača. Teško
natrpani krećemo na put, a put je dugačak.
Kako nas je jutarnja svježina nosila napravili smo grešku i puno previše hodali bez pauze. Ljudi su se
iscrpili i dehidrirali. Puno kilometara, oštar tempo, malo pauzi. Umorni što znači nervozni i
razdražljivi, dovlačimo se u Slano. Ljudi praskaju jedni na druge i zbog najmanjih sitnica.
Dvoje je kroz dan završilo u bolnici u Dubrovniku, dehidrirani i sa sunčanicama. Dr. Ivančica kaže da je
bilo jako neugodno slušati na hitnoj doktore kako viču na njih zašto se ne paze. Dakle, još jedno
zaduženje voditelja rute: inzistirati da se ljudi koji nisu adekvatno obučeni ili bolje pripreme ili ne
mogu hodati.
ŠTO SE JOŠ STVARNO DOGAĐALO DANAS?
Stvarno jesmo puno i brzo i bez pauza hodali i ljudi stvarno jesu bili umorni i razdražljivi i svadljivi, a
onda je još zapuhala bura. I postalo je hladno. Spavali smo u samostanu- neki u dvoranama, neki po
dvorištu.