Iskustvo s hodočašća 2025.

Iskustvo potječe iz osme etape puta, na dionici Drniš – Mirlović Zagora.

Razmatrajući Božju Riječ u tišini zaputili smo se na daljnji put. Korak po korak. Malo po malo. Zajedno i s Bogom.

O koliko tišina progovara! U njoj se čovjek susreće sa samim sobom, a tu susretne i Boga, koji je cijelo vrijeme tu, iako često neprimjećen.

Zajedno smo molili krunicu i taman da ćemo odmoriti u susret nam je došao gospodin Miroslav, koji je to jutro radio u HŽ-u i iz daljine nas ugledao. Pravio nam je na odmorištu društvo i skuhao kavu. Divan čovjek, zahvalan što hodamo za domovinu. Na putu do Mirlović Zagore naš domaćin Stanko, koji nije mogao dočekati da dođemo k njima, došao je k nama donoseći hladno piće za okrjepu. Zajedno sa svoja dva sina i on se borio za domovinu. U Mirlović Zagori obitelj Sudar ispričala nam je kako je već 4 puta pokušala doći Stepincu u Krašić, ali bezuspješno: “Toliko smo puta pokušali doći u Krašić Stepincu, ali svaki put bi se dogodila neka neočekivana situacija: radovi na cesti, autobus ne može ići tamo… i još ne možemo vjerovati da je Stepinac stvarno došao k nama. Hvala vam što ste došli i njega nam doveli. Srce je prepunjeno radošću.”

Eto, to je Božja Providnost.