Dnevnik bl. Ivana Merza – Seewiesen, sub., 9. XII. 1916.

Bl. Ivan Merz u svome dnevniku otkriva unutarnje borbe. Iako govori o naizgled običnoj stvari – čokoladi i hrani – Merz zapravo promišlja o ljudskoj slabosti, samodisciplini i smislu života.

Posebno je snažna njegova misao da smo „robovi mesa”. Time ne osuđuje samo tjelesne potrebe, nego priznaje koliko čovjek lako postane zarobljen prolaznim užicima i navikama. Merz želi živjeti jednostavnije i asketskije, ali otvoreno priznaje da stalno pada u istu slabost. Upravo ta iskrenost daje ovom tekstu posebnu snagu – ne prikazuje sebe kao savršenoga, nego kao čovjeka koji se bori.

U njegovim riječima vidi se i čežnja za dubljim životom. Smatra da čovjek ne bi smio živjeti samo za tjelesno zadovoljstvo, nego da bi trebao promatrati „veličinu Stvorenja” i tražiti ono što pokreće život. To je poziv na duhovnu budnost i pogled usmjeren prema višem smislu.

Zanimljivo je da Merz odmah priznaje kako će „sutra isto tako griješiti”. Time pokazuje koliko dobro poznaje ljudsku narav: čovjek često zna što je dobro, ali mu nedostaje snage da to potpuno živi. Zato ovaj zapis i danas djeluje vrlo suvremeno – mnogi se mogu prepoznati u stalnom sukobu između odluka koje donosimo i slabosti kojima se vraćamo.

Seewiesen, sub., 9. XII. 1916. (20. g.)
Borba protiv pretjerane ovisnosti o hrani

Šećem amo-tamo po svojoj sobi i jedem čokoladu. Hodajući razmišljam kakvi smo mi ljudi – robovi mesa. Uvijek si poduzmem da započnem neku vrstu asketskog života, da jedem samo tri puta na dan i da u ostalo vrijeme ne mislim na jelo; pa vječno, čim osjetim da ima nešto u kovčegu – uzimam da jedem. Naravno, uvijek si nađem kakvu ispriku. Eto, grozni smo mi ljudi, sve se u nas vrti oko mesa umjesto da to samo mehanički radimo i uvijek razmišljamo ili bar osjećamo veličinu Stvorenja (Schöpfung) i da otvorenim očima gledamo u sile koje život pokreću. To si govorim, ali uvjeren sam da ću sutra isto tako griješiti. Opet se vozimo na skijama. U nastavku Merz donosi bez svoga komentara riječi pjesme od Hansa Steigera Sangen Geigen übern See (Pjevale su violine na jezeru) koju je 1913. uglazbio mladi češko-židovski glazbenik Erwin Schulhoff .44 Merza se dojmio opis noćne prirode u ovoj pjesmi i zato je navodi. (bl. Ivan Merz, Dnevnik, str. 234.)