narod.hr – Vrlo je emotivno hodati ovim postradalim krajem

Danas je započela nova etapa velikog zavjetnog hodočašća.

U osmom tjednu hoda kroz Domovinu u razdoblju od 31. srpnja do 6. kolovoza ukupno se planira proći 142,2 kilometra na ruti: Škabrnja-Benkovac-Rodaljice-Kistanje-Knin-Drniš-Mirlović Zagora-Šibenik.

Na ruti od Škabrnje do Benkovca sudjelovalo je oko dvadesetak hodočasnika.

U Škabrnji je pater Ike služio nedjeljnu misu u 7,30, a nakon mise svi su zajedno krenuli prema Benkovcu. Ova dionica bila je relativno kratka u odnosu na prethodne rute ovih dana koje su morali prohodati. Bila je nešto kraća od 20 km i put je bio lakši, srećom uz dosta hlada u kojem su se mogli odmoriti.

Bez obzira što je bila velika vrućina lagano su stigli u Benkovac oko 14 sati. U Benkovcu ih je dočekao župnik sa župljanima.

“Ljepo su nas ugostili”, kaže jedan od hodočasnika i dodaje “najprije smo se pomolili ispred crkve, a onda smo otišli u župni dvor gdje smo imali ručak uz druženje sa župnikom i župljanima.”

“Bilo je vrlo emotivno hodati ovim područjem zbog svih stradanja koje je ovaj kraj za vrijeme Domovinskog rata proživio. I dalje se vide posljedice rata, mnoštvo porušenih ili napuštenih zgrada u Benkovcu, neriješenih odnosa”, opisuje svoje dojmove hodočasnik Krešimir.

Večeras je jedna veća skupina otišla za Zagreb, pa ih sutra manji broj nastavlja put.

Noćit će u Bruški, desetak kilometara sjeveroistočno od Benkovca.

Podsjetimo, krajem prosinca 1991. paravojne jedinice SAO Krajine počinile su pokolj nad civilima u Bruškoj. Izvlačili su nenaoružane Hrvate iz kuća i na mjestu ih strijeljali. Zbog pokolja u Bruški, Republika Hrvatska tražila je izručenje Dragana Vasiljkovića poznatijeg pod nadimkom “Kapetan Dragan”.

Draganu Vasiljkoviću sudit će se po zapovjednoj odgovornosti. Nakon obuke U Bruškoj, gdje su poubijali i protjerali Hrvate, zloglasne “Alfe” ratovale su po Banovini i Pounlju. Vasiljković danas čeka na suđenje u splitskom zatvoru na Bilicama.

http://narod.hr/kultura/foto-marijanski-zavjet-za-domovinu-vrlo-je-emotivno-hodati-ovim-postradalim-krajem