Zahvalnica

Biti dio Marijanskog zavjeta za Domovinu znači biti hodočasnik u onom pravom, izvornom smislu riječi. Vrlo brzo shvatiš da ništa nemaš, ali i da ti ništa neće nedostajati. Ne u zemlji ljudi velikih ruku i otvorenih srca, koji su stali pred nas točno s onim evanđeoskim povjerenjem, kao da im je rečeno ili da su sami shvatili: „Gospodinu treba.“
Dok se dojmovi pokušavaju posložiti, dok se nalaze načini da održimo novonastala prijateljstva i kontakte, dok toliki trenuci svakodnevice bude neke lijepe asocijacije koje mogu razumjeti samo oni koji su bili dio nekog od 75 dana hoda, pravi je trenutak da se kaže jedno obično HVALA. Jer koliko god naš jezik bio bogat i lijep i zvučan, u ovom trenutku nema bolje riječi od jednostavnog HVALA.

Zahvaljujemo crkvenoj hijerarhiji koja je prepoznala naše hodočašće. Svim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su nas susreli i prihvatili. Koji su molili s nama, otvarali nam crkve, slavili euharistije, organizirali nam prihvat u svojim župama, davali nam hranu kad smo bili gladni, vodu kada smo bili žedni, krov nad glavom kada smo bili umorni. Otvorili su nam bezbrojne župne i samostanske dvorane, pa smo spavali među notama crkvenih zborova, između klupa učiona za vjeronauk, u prostorijama Caritasa… A u manjim župama, koje nemaju sve to, bilo je i spavanja u kancelarijama, među crkvenom administracijom, pa čak i u kapelama i sakristijama… Ljubav je zaista beskrajno domišljata. Ali znamo da su Crkva zapravo ljudi. Zahvaljujemo i s radošću se sjećamo svih župljana svih župa koje smo dotakli. Uglavnom su baš oni bili ti koji su nas prvi vidjeli i shvatili što nam treba. Dijelili su s nama hlad svojih dvorišta, svoje kupaone, svoje perilice za rublje i šifre za wi-fi. Mnogo ih se odreklo osobnog komfora na jednu noć da bi hodočasnici imali svoj krevet, mekani jastuk. Kuhali su nam, pekli kolače, nudili domaće specijalitete… Dočekivali nas na cesti s rashlađenom vodom ili svježim voćem, vozili nas svojim automobilima na noćenje, spašavali nas uputama kada nismo bili sigurni koji je pravi put…

Zahvalni smo i na mnogo mjesta dobrim ljudima iz lokalne samouprave koji su shvatili da, iako smo hodočasnici, to nije samo crkvena priča. Bili su s nama i načelnici i gradonačelnici i članovi mjesnih odbora i predstavnici turističkih zajednica. Brinuli su se za nas članovi vatrogasnih društava, nogometnih klubova, braniteljskih udruga, lovačkih društava, skauta, iznamljivači, vlasnici trgovina, kafića, restorana i benzinskih postaja… Nije sve u profitu, nešto je i u dobrom djelu milosrđa, a ovoga ljeta je beskrajan niz velikodušnih ljudi učinio baš to. Nećemo zaboraviti nikoga od vas. Zahvaljujemo policiji koja nas je pratila i strpljivo osiguravala našu kolonu. Lijepo je bilo znati da ste s nama.
Zahvalni smo svima koji su vršili logističku potporu. Najavljivali nas, zvali telefonom, slali mailove, upozoravali ljude pred nama da se događa nešto veliko i lijepo. Zahvaljujemo svim profesionalnim i amaterskim automehaničarima koji su popravljali naš kombi, kao i baš svakom vozaču koji je prevezao naše stvari, iako mu to možda nije bilo u planu kada je došao hodati… Zahvaljujemo medijima koji su bili uz nas pokušavajući prenijeti iskustvo Marijanskog zavjeta i tako motivirajući neke nove hodočasnike da krenu uz nas…

Zahvalni smo i onima koji nam nisu stigli ponuditi ništa materijalno i opipljivo, ali su nam dali nešto mnogo više: podršku u našem hodu. Hvala svakom vozaču koji je potrubio na cesti, svakom stanovniku Hrvatske koji nam je mahao iz svojeg dvorišta ili sa svog radnog mjesta, ljudima koji su izašli na balkone i prozore, koji su ustali na terasama kafića, svakome koji nam se poželio pridružiti. Vidimo se dogodine. Posebno je lijepo bilo vidjeti one koji su hodali s nama kroz svoje mjesto. Nadamo se da će ubuduće takvih biti još i više. Jer se uključiti na hodočašće može na zaista bezbroj načina, ali hod je ona baza svega.

Svatko tko je napravio makar i jedan malen korak na ovom Zavjetu godine Gospodnje 2016. – vi sve znate. Upisali smo vas sve u hodočasnićku knjigu. Vaša imena stvorila su ovu predivnu priču. Vaš interes, vaša hrabrost, vaša ljubav. Vi ste ljudi „ZA“. Marijanski zavjet ZA Domovinu. Ovdje ne dolazi nitko tko nije spreman na promjene i na djelovanje. Jer biti protiv nečega i žaliti se stalno na nešto – to je lako. A postati pozitivna promjena koju želiš vidjeti u svijetu – to je Marijanski zavjet za Domovinu. Vratili smo se osnovama kršćanstva – žrtva i molitva. Žrtva u hodu, u naporu, u prihvaćanju drugoga kojeg nisi izabrao, nego ti se sam našao na putu, žrtva u izlaženju iz vlastite komocije, nemogućnosti stvaranja sebičnih planova… Ponovno učimo sve ono što smo u svakodnevici skloni zaboraviti. I molitva, uvijek molitva. Snaga sklopljenih ruku i tiho pouzdanje: „Budi volja Tvoja…“ Zahvaljujemo svakom hodočasniku koji je molio i hodao s nama. Da vas nije bilo, ničega ne bi bilo. I nižu se tako bogate ravnice, zeleni brežuljci, kamen, stijena i more, a hodočasnik hoda. Ne zadržava se nigdje dugo, ali sve što je prošao zadrži uz sebe, da zavoli i obnovi.

HVALA svakome tko se uključio na način koji mu je bio moguć. Domišljatost ljubavi nema granica. I ljubav nikad ne prestaje. Marijanski zavjet za Domovinu tek počinje.