Knjiga dojmova 2016. Podlapača – Udbina

Novi dan, nova priča… 23. srpnja 2016. bila je subota i broj hodočasnika je narastao na 14. Hodalo se od Podlapače do Udbine i puno se sviralo i pjevalo i družilo i fotografiralo i molilo i smijalo.

Sutra objavljujemo kratki Križni put Marijanskog zavjeta koji je cijeli nastao taj dan na cesti, u hodu, a molili smo ga prema svetištu na Udbini. Stay tuned. 😉

Iz Knjige dojmova:

Nakon što smo jučer poginuli na asfaltu i makadamu, među minskim poljima i u šikari, danas je jedan posve opušten dan. Došli su neki novi ljudi, svirači i pjevači, nositelji zastave, vozači kombija, molitelji, hodočasnici. Da ih ne uplašimo hodali smo posve polako i puno se odmarali. Oko dva došli smo u podnožje brda na kojem se bijeli crkva Hrvatskih mučenika na Udbini i krenuli gore po križnom putu. Sastavili smo postaje na 14 nakana vezanih uz Marijanski zavjet i u tišini od križa do križa hodali uzbrdo. Crno opaljeni od sunca ušli smo u bijelu crkvu. Bijelu i dojmljivu. Bijelu i nekako svu našu. Postoje mjesta na kojim se čovjek odmori i obnovi. Ovo djeluje kao jedno od tih.

A onda još:

„Postoje ljudi, koji ti za pet minuta pokvare cijeli dan, a postoje i oni s kojima provedeš minutu, a poželiš da traje vječno.“ (Ivo Andrić)

Na zavjetu imamo ove od druge spomenute vrste. Tko ne vjeruje, neka dođe provjeriti.

K