Knjiga dojmova 2016. Jasenice – Visočane

45. dan Marijanskog zavjeta za Domovinu, spuštanje s Tulovih Greda prema Jasenicama, 19 hodočasnika i prazna knjiga dojmova. Ali tako je to, kada se čovjek spušta s planine, pomalo tužan, pomalo prazan, kao da nešto nedostaje… Jedan dan im je trebao za prilagodbu. Već 27. srpanj 2016., Jasenice – Visočane, 21 sudionik i opis kako je to tada bilo…

Iz Knjige dojmova:

Bilo je danas jako teško hodati. Činilo sa da je asfalt rastopljen. Cesta se stopila s nebom i mi smo hodali teško i sporo. Nismo mogli pjevati i molitva se jedva čula. Policajci u pratnji bili su ljubazni, tješili su nas da hodamo brzo, svaka truba iz jurećih automobila davala nam je poticaj i hrabrila nas. Ušli smo u tišini u Poličnik, odmorili se i jedva se natjerali da odemo na misu koja je bila u 20 sati (silno sam htjela spavati).

Misa je u meni probudila neku novu snagu.

Čuli smo nekoliko crtica o vjeri, o ovom kraju, o tome što sve možemo vidjeti u crkvama ovog kraja. One starčice koje su bile na misi gledale su nas toplo, navele da nas prate preko radija, preporučile Poličnik u molitve.

A onda je župnik rekao da svira gitaru. Kad je počeo svirati, nismo ga puštali. Pjevali smo (po meni nikad bolje) red vjerskih pjesama red dalmatinskih, slavonskih, zagorskih, ličkih. Pridružili sa nam se i neki lokalni mladići i zapjevali. Osjećala se radost i zajedništvo, neki mir, neka snaga.

Kažu da  smo se čuli dosta daleko. Bio je to jedan prekrasan dan za hodanje.

(Antonija Čeko)