Knjiga dojmova 2016. Zadar – Škabrnja

Kako je završavao sedmi tjedan hodočašća, bilo je teško. Vruće, ljetno, intenzivno, naporno, bolno… Visočane – Nin, 19 sudionika, svi ostali bez riječi… Nin – Zadar, 25 sudionika, svi isto ostali bez riječi.

A onda napokon, 30. srpanj 2016., 32 sudionika na dnevnoj dionici Zadar – Škabrnja i napokon su neki našli neke riječi… Bez obzira koliko su iskustva tih dana bila neprevodiva na papir…

Iz Knjige dojmova:

Težak dan. Ruta nije bila teška no bilo je sve malo čudno.

Ujutro smo se skupili kasno. Spavali smo na različitim mjestima. Mi smo imali jutarnji blagoslov i stigli u centar. Kasnila je misa. Došlo je dosta novih ljudi, pokret se odužio, a sunce je sve više grijalo. Izgleda da ćemo po najvećem zvizdanu. Krenuli smo tek oko 10. Već je bilo prevruće. Do prve stanke ljudi su bili preforsirani. Kombi je otišao različitim putem, voda se ugrijala, ljudi polako odpadaju. Sama ruta nije tako zahtjevna no očito je da ljudi ne mogu. Danas je otpalo najviše ljudi što ja znam. Sedmoro nije izdržalo. Sunce je jako, a ritam grupe nije najbolji isto.

Dovukli smo se do Škabrnje. Izgleda pusto. Crkva je obnovljena. U kapeli u sklopu crkve slike su žrtava zločina. Ponovno slušamo užasnu priču o masakru. Strašno. Bože nagradi ih vječnim mirom. Smještaj je osnovni, podrum, kripta, ni struje mi vode, a ni WC-a. Negdje je zapelo. No Majka nas ne napušta. NK Škabrnja daje tuševe, stižu pizze. Nitko nije oduševljen smještajem. Siti i oprani baš nemaju želju za otići u kriptu. No Zaštitnica opet pokazuje svoju moć. Pojavio se načelnik općine. U tri riječi ponudio mi je školsku dvoranu. Čudna je ta sudbina, ipak se Ona brine za nas. Zadovolji li bi se kriptom, no eto nagradila nas je Majka.

Šok. Školsko igralište je puno. Nogomet, role, bicevi i hrpa djece. Dan više nije tako loš i sumoran – ipak tu postoji život. Djeca se igraju odmah do spomenika, masovne grobnice. Danas je kasno. Sutra, prvo ujutro ću se tamo pomoliti, izraziti poštovanje.

(Krešo)