Ove godine članovi Marijanskog zavjeta za Domovinu sudjelovali su u obilježavanju žrtve Škabrnje i Nadina. Najprije su sudjelovali u Koloni sjećanja u Škabrnji, zatim na sv. Misi te upalili svijeće kod spomen obilježja, a nakon završetka obilježavanja u Škabrnji, posjetili su i Nadin te se susreli s mještanima koji nas na hodočašću dočekuju te zajedno s njima zapalili svijeće i pomolili se za žrtve Nadina.
Osvrt članice Marijanskog zavjeta, jedne od sudionica Kolone sjećanja u Škabrnji donosimo u nastavku.
“Da se ne zaboravi!”
Kako odati počast za podnesenu žrtvu? Na koji način herojima reći “hvala” za Domovinu?
Riječ je molitva, a način je kolona sjećanja.
I ove godine na 34. obljetnicu stradanja u Škabrnju dolazim s knedlom u grlu i suzama u očima dajući počast žrtvi Domovinskog rata, na ovom mjestu natopljenom krvlju i suzama nedužnih žrtava. Sudjelujući u koloni sjećanja Ulicom “18. studeni 1991.”, zajedno s pripadnicima Hrvatske vojske i policije, obiteljima stradalih i nestalih hrvatskih branitelja, zajedno s braniteljima, čast mi je bila nositi zastavu Marijanskog zavjeta za Domovinu. Nakon hodnje koja je krenula s Trga dr. Franje Tuđmana do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije održana je sv. Misa koju je predvodio zadarski nadbiskup Zgrablić.
Posebno me se dojmila nadbiskupova propovijed u kojoj on ističe važnost oprosta. Jer korijen grijeha, mržnje i netolerancije se krije u srcu i ako se na vrijeme ne iščupa, izraste u stablo koje truje sve oko sebe: obitelji, zajednicu i cijeli narod.
“Oprostiti nije lako, ali je učinkovit lijek koji ozdravlja pojedinca i narod. Oproštenje nije slabost nego najveća snaga vjere. Oproštenje ne briše istinu o nepravdi i zlu, nego spriječava da nepravda postane naš gospodar.”, istaknuo je nadbiskup.
Dakle, važno je oprostiti, ali heroje nikad zaboraviti!