Iskustvo potječe iz jedanaeste etape puta, na dionici Rožat – Dubrovnik.
Od samog jutra osjećalo se posebno uzbuđenje – ipak je posljednji dan hodočašća. Iza nas je ostalo 75 dana hoda i molitve, a pred nama je bila završna dionica. Polako smo se okupljali ispred samostana u Rožatu, gdje smo se, nakon molitve i blagoslova, uputili prema Brgatu i Srđu.
Sunce, automobili i uspon nisu nas omeli u molitvi i pjesmi. Krunica i riječi patera Ike vodile su nas naprijed, k Bogu, u zahvalnosti za hodočašće, domovinu i branitelje.
Mještani Brgata i sudionici priključne rute iz Cavtata dočekali su nas u crkvi sv. Ane, gdje smo se, uz molitvu i čašćenje relikvija, upoznali s poviješću njihove župe. Okrijepljeni duhovno i fizički, nastavili smo put prema Srđu. Pogled se otvarao na maslinike, polja, a na horizontu je izranjao grad Dubrovnik. Sa svakim korakom i molitvom, zahvalnost je sve više rasla, a umorne su noge sve manje boljele.
I onda – trenutak kada smo stigli na vrh. Suze zahvalnosti potekle su niz obraze. Sve teško je nestalo. Pjesma se zaorila Srđem.
Radosni smo se uputili prema Muzej Domovinskog rata, gdje nas je dočekao ručak. Odmoreni i nahranjeni, razgledali smo muzej i slušali svjedočanstva branitelja, njihove priče i borbe.
Nakon muzeja, krenuli smo križnim putem prema gradu, a potom prema školi u Gružu, gdje smo bili smješteni. Na tom putu, zastali smo na groblju Boninovo, gdje su pokopani branitelji, među njima i zapovjednik obrane Dubrovnika, Nojko Marinović. Posebno me dirnulo kada je koordinator počeo govoriti o ljudima koje je poznavao – kada su mu oči zasjale suzama, a svaka izgovorena riječ odavala je poštovanje i ljubav.
Nakon odavanja počasti, uslijedio je zasluženi odmor u Gružu.
Odmoreni i postrojeni, uputili smo se s moćima prema crkvi u Gružu, gdje su nas dočekali župnik i župljani. Nakon molitve i čašćenja moći, formirali smo svečanu procesiju te uz pratnju Trombunjera i vjernika, krenuli prema dubrovačkoj katedrali na misu.
Molitvom krunice i pjesmom obogatili smo procesiju sve do katedrale, gdje smo, zajedno s okupljenim vjernicima, slavili svečanu misu. Po završetku mise, biskup nas je počastio večerom, a večer smo završili u veselju i pjesmi, slaveći i zahvaljujući Bogu na 11. zavjetnom hodočašću.