Iskustvo potječe iz devete etape puta, na dionici Primorski Dolac – Radun.
“On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe učinio velika i čudesna djela što su ih vidjele tvoje oči.” Pnz 10, 22
Jutro nam je započelo pravim iznenađenjem. U zaseoku Baković na cesti nas je dočekala gospođa Lidija, koja je, ustavši u 4 sata ujutro, ispekla kiflice samo za nas. Topla gesta i miris svježe pečenog tijesta odmah su nam podigli raspoloženje i olakšali nastavak puta kroz predivan krajolik.
Na hodočašću su nam se pridružili Tina i Miro, koji su nas noć prije ugostili u dvorani u Primorskom Dolcu. Ondje su nam pripremili večeru, a ujutro su s nama krenuli do Raduna.
U Radunu nas je dočekao don Mate i odmah riješio situaciju koja nas je zatekla – pred crkvom nam je otkazalo kvačilo na kombiju. Kombi, koji je cijeli dan vozio uzbrdo-nizbrdo, odlučio je stati baš u don Matinom dvorištu. Don Mate je brzinski riješio problem. Odmah je znao koga treba nazvati, a majstor nam je popravio kombi bez da nam je htio išta naplatiti. Još jedno čudo na putu.
Nakon jednog od najzahtjevnijih dana hodočašća, obilježenog dugom dionicom i snažnim suncem, dan smo ipak završili radosno – uz zajedničku večeru i jedan od najljepših pogleda na Kaštele. Zahvalni i ispunjeni.