Iskustvo potječe iz desete etape puta, na dionici Mostar – Međugorje.
U ranim jutarnjim satima, zaputili smo se k Majci. Uspon iz Mostara nije bilo lagan, no ohrabrenje nam je došlo u jednoj reklami uz samu cestu: Gradimo za Vas, molimo Vas za strpljenje. Kao da nam je Bog govorio da nas u strpljivom hodu On izgrađuje.
U šutnji smo tražili onu stvar koja nas vraća u kontakt s Bogom, bilo da je to pjesma, mirisi, slike. No, šutnju nam je nakratko prekinuo auto, iz kojega je se čuo glas: Bog vas blagoslovio. Iz auta je izašao jedan bračni par, koji se je zaputio tom cestom s namjerom da baš susretne nas hodočasnike. Susret, iako kratak, osvijestio nam je kako nas Duh Sveti potkrepljuje bez prestanka.
U Čitluku nas je dočekao fra Miro Šego sa župljanima, koji su nam nakon čašćenja relikvija bl. Alojzija pripremili okrepu.
Po dolasku u Međugorje, pozdravili smo Majku te sudjelovali na krunici i misi. Za vrijeme homilije jedan četverogodišnji dječak je u suzama govorio tati da želi vidjeti Isusa i gdje je On, na što mu je tata odgovorio da je On svugdje oko nas. Kad bismo barem i mi toga bili što svjesniji…