Svjedočanstvo je nastalo tijekom prve etape puta, između Osijeka i Vukovara.
Hvala P. i M. na priči o prošlogodišnjem hodu i poticaju da idem na ovogodišnje hodočašće. Hvala svima koji su bili dio moje pripreme, kao i samog odlaska i sudjelovanja u hodočašću koje me se duboko dojmilo.
Dojmila me se šetnja ponosnim gradom Vukovarom u predvečerje, srdačnost ljudi koje smo sretali na putu, predivan Dunav u Aljmašu, ali i oni tihi, “mali”, a u biti veliki trenuci koje ne bih htio posebno nabrajati – bilo ih je mnogo i svaki je imao svoju težinu.
Zahvalan sam na milosti da nosim relikvije blaženog Alojzija Stepinca te da s dubokom vjerom i domoljubljem doživim dio rute kojom sam ih nosio – dio rute koji je imao uspon i spust, pogled na predivna slavonska polja i na tako malen u daljini, a opet silan Vukovarski vodotoranj.
Na kraju, moram priznati, imao sam nekih predrasuda prema Marijanskom zavjetu za Domovinu i samom hodu. No očito je Gospodin imao svoj plan – dao mi je priliku da ih preispitam i razbijem. I hvala Mu na tome.
A. D.