ostalo

2 velikana Crkve u Hrvata

Danas je dan kada se spominjemo 2 velikana Crkve u Hrvata, koji nam mogu biti uzori u vjeri, ljubavi prema Bogu, Gospi i Domovini.

Jedan je Franjo Kuharić, koji je rođen na današnji dan prije 100 godina.

Marijanski zavjet svake godine prolazi kroz njegov rodni kraj – Pribić u okolici Krašića.

Kuharić je bio kardinal u vrijeme Domovinskog rata i pozivao u svojim propovijedima na oproštenje:

  • “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!” (propovijed u Petrinji na blagdan sv. Lovre, 1991.)
  • “Stoga duhovni život nije neka filozofija, nego je duhovni život zajedništvo u vlastitom biću sa samim Bogom. Duhovni život je uzdignuće pameti, srca, savjesti u svjetlo Božje. I Duh Sveti prosvjetljuje, Duh Sveti jača, Duh Sveti oduševljava i tako Duh Sveti učvršćuje u čovjeku Kraljevstvo Božje.” (propovijed na svetoj Misi prigodom proslave 65. obljetnice smrti Sluge Božjega Ivana Merza 10. svibnja 1993. u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu)

Više i kardinalu Franji Kuhariću možete poslušati na linku.

Premda su službe različite, odgovornosti su podijeljene; ali gdje god se nalazi jedan krštenik, tu se nalazi Crkva, a cijela Crkva u svoj svojoj cjelini i u svim svojim dijelovima jest opet sakrament određene prisutnosti djelovanja spasiteljske ljubavi samoga Isusa Krista. Tako u određenom smislu možemo reći gdje se nalazi član Crkve, tu se nalazi Krist. Tu djeluje Krist. On tu živi, on tu ljubi, on je tu svjetlost…Bilo to u tvornici, bilo to na katedrali, bilo to u rudniku, u školi, na ulici, u laboratoriju, svuda je razlivena Crkva sa svojim otajstvima gdje je prisutan krštenik.

Drugi je sluga Božji Petar Barbarić – “divan mladić” kako ga je nazvao Alojzije Stepinac. Petar Barbarić bio je mladić koji je cijelim svojim životom

U sjemeništu u Travniku prednjačio je u marljivu učenju, u iskrenoj poslušnosti poglavarima, u nesebičnoj bratskoj ljubavi i u dubokoj pobožnosti. Uveo je u travničko veliku devetnicu spasa (prve petke), a u svoju rodnu župu (Klobuk u Hercegovini) Bratovštinu Gospine Krunice koju je od malena  svakodnevno molio i duboko proživljavao.  Obraćao je grješnike. Umro je na glasu svetosti u 23. godini života od plućne bolesti, netom nakon što je položio isusovačke redovničke zavjete, 15. travnja 1897. na Veliki četvrtak u Travniku, gdje ga vjernici najviše štuju.

Jedna od Petrovih najpoznatijih misli glasi:

“Od svih puteva koji vode u nebo, meni je najbrži i najlakši onaj kojim čovjek ide kada izvršava savjesno svoje staleške dužnosti.“

Kardinale Franjo Kuhariću i sluga Božji Petre Barbariću, molite za nas….

Napomena: Ovog četvrtka neće biti krunice za Domovinu pa vas pozivamo da se pridružite obredima Velikog četvrtka.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *