______________________________
TAKO SE RODILA IDEJA O KRUNICI U PULI, OSOBNO SAM ISKUSILA ONU BIBLIJSKU KUCAJTE I OTVORIT ĆE VAM SE.
Gdje i kada ste se prvi put susreli s volontiranjem općenito i volontiranjem u Marijanskom ?
- S volontiranjem sam se susrela još za vrijeme studentskih dana. Fakultet je surađivao s raznim udrugama koje pomažu djeci s poteškoćama u razvoju, sudjelovanjem u volonterskim akcijama tih udruga dobila sam priliku odraditi određeni dio studentskih obaveza. U niti jednom trenutku se nisam dvoumila hoću li se pridružiti i nisam požalila. Volontirati sam nastavila i nakon fakulteta. Trenutno volontiram u udruzi Socijalna trgovina iz Pule i u Marijanskom zavjetu za Domovinu gdje sam koordinatorica krunice za Domovinu.
- Za Marijanski zavjet sam čula puno prije nego što sam se i sama pridružila. Prvotno sam mislila da je to vezano samo za Hodočašće i odgađala sam hod zbog drugih obaveza na faksu i poslu. Nisam bila upoznata da osim Hodočašća postoji i projekt krunice. Tako sam na jednoj duhovnoj obnovi, u organizaciji franjevačkoj svjetovnog reda, razgovarala s Marijom Mioč koja vodi krunicu za Domovinu na Trsatu. Upoznala me s projektom krunice i motivirala me da pokrenem molitvu u Puli. Ubacila mi je bubu u uho. Razmislila sam i zaključila kako nemam što izgubiti ako probam, ako ne uspije – Bogu hvala, ali ako uopće ne probam tek onda nisam ništa napravila. Tako se rodila ideja o krunici u Puli, osobno sam iskusila onu biblijsku kucajte i otvorit će vam se.
Što Vas je motiviralo za volontiranje u Marijanskom?
- U posljednjih godinu dana, uz Božju pomoć, u srcu mi se probudio osjećaj za domovinski ponos i za ljubav prema Domovini. Bog mi je posadio klicu ljubavi u srce. U Hrvatskoj, posebno u Istri, vlada loša slika o Domovini. Ljudima se nameću iskrivljene činjenice. Ljudi okrivljuju sve i svakog umjesto da mole. Upravo me takva situacija motivirala da se priključim Marijanskom zavjetu i da molim za Domovinu. Molitva je jedino ispravno rješenje i prava utjeha.
Kako Vas je iskustvo volontiranja obogatilo, tj. koja znanja i vještine ste stekli volontirajući ?
- Prije svega, naučila sam se poniznosti. Na samim počecima krunice u Puli nije bilo lako privući ljude na dolazak i molitvu. To me znalo rastužiti, no nisam odustajala. I dalje sam slala pozive svima onima koji su odgađali ili se nisu javljali. Prihvatila sam takav razvoj, shvatila da tako treba biti jer Bog zna zašto i postala sam ponizna i ustrajna.
______________________________
KAO VOLONTERI UVIJEK VIŠE DOBIJEMO NEGO ŠTO SMO U STANJU DATI, U TOM JE BOGATSTVO VOLONTIRANJA.
Je li bilo negativnih iskustava u volontiranju ?
- Ne. U Marijanskom zavjetu nije bilo negativnih iskustava; ni s ljudima ni u organizaciji. Negativne su jedino reakcije na naš rad i molitvu. Tako je jednom prilikom nepoznati čovjek vidio kako molimo krunicu, zamjerio je što sam objesila hrvatski barjak i zastavu Marijanskog zavjeta te uputio par ružnih riječi. Nismo reagirali na njegove riječi već smo nastavili s molitvom, molili smo i za njega. Važno je ne dopustiti da netko remeti mir i nešto tako lijepo kao što je molitva.
Smatrate li da ljudi u dovoljnoj mjeri volontiraju ?
- Mislim da ne. Nedavno sam na jednom izletu čula kako kolegice komentiraju da ne treba volontirati jer to umanjuje cijenu rada. U smislu, poslodavci će početi iskorištavati volontere za poslove koji se trebaju plaćati. Osobno se ne slažem s takvim stavom. Naravno, svi trebamo od nečeg živjeti, no volontiranje nas oplemenjuje na način na koji nijedan novac nikad ne bi mogao. Kao volonteri uvijek više dobijemo nego što smo u stanju dati, u tom je bogatstvo volontiranja.
Koje vještine biste izdvojili kao važne za volontera ?
- Poslušnost i poniznost. Treba poštovati organizacijsku strukturu iza svakog projekta. Za volontere je bitna i kreativnost, no da bi projekt i volontiranje uspjelo potrebna je poslušnost i dobra organizacija. Volonteri trebaju poslušati i cijeniti mišljenje većine kako bi nešto uspjelo.
______________________________
DOĐITE, MOLITE S NAMA I ZAHVALITE BOGU NA SVEMU ŠTO NAM JE DAO I NA SVEMU ŠTO ĆE NAM DATI.
Što Vam je najdraže u volontiranju u Marijanskom ?
- Najdraža mi je što sam razvila svijest o Domovini i ljudima. U sklopu Marijanskog zavjeta naučila sam puno o Domovinskom ratu i o hrvatskoj povijesti općenito. Popunila sam rupe u znanju i imala sam priliku skupiti mnoštvo korisnih informacija. Uz Božju pomoć uvidjela sam iskrivljenje činjenice i saznala istinu koju želim pomoći dijeliti drugima. Želim pomoći da negativna stigma o Domovinskom ratu i Domovini nestane.
Što biste savjetovali ljudima koji razmišljaju o uključivanju u volonterske akcije, kako biste ih motivirali ?
- Neka se priključe. Svi su dobrodošli, posebno tamo gdje se ne moli krunica za Domovinu. U današnje vrijeme postoji velika potreba za molitvom i potrebni su nam ljudi koji bi molitvom pridonosili svojoj zemlji. Plodovi se možda ne vide odmah, no oni itekako postoje i dugoročno pozitivno utječu na sve nas. Smatram da na neki način dugujemo molitvu braniteljima koji su zaslužni što hodamo po ovom svetom tlu.
Kako novi volonteri mogu pridonijeti Marijanskom zavjetu i zašto bi se trebali priključiti našem radu?
- Domovina vapi za molitvom, za promjenom. Rat je davno prestao, a duhovna borba se još uvijek vodi. Danas je ta borba na duhovnoj razini puno teža nego prije. Učinjeno je veliko zlo za koje moramo moliti . I najmanji doprinos može rezultirati pozitivnom promjenom. Marijanski zavjet za Domovinu promiče takvu promjenu i poziva na očuvanje temeljnih hrvatskih i kršćanskih vrijednosti. Kucajte i otvorit će vam se! Dođite, molite s nama i zahvalite Bogu na svemu što nam je dao i na svemu što će nam dati.