Knjiga dojmova 2016. Vrbovsko – Mrkopalj

12. srpanj 2016., devet ljudi od Vrbovskog do Mrkoplja i zapis na koji ne treba ništa dodavati, jer posve dovoljno govori sam po sebi… 😉

Najavili neki toplotni udar za danas. A Gospodin nas je obdario vjetrom, povremenim oblacima i dobrim ljudima koji su brinuli za nas na svakom koraku puta. Nakon sinoćnje otmjene večere na otmjenom mjestu, doručak je bio topao, na toplom mjestu. Vratili smo se našim gospođama iz Caritasa. Ukoliko sati žena mora ustati da bi u pola sedam hodočasnike dočekale tople palačinke? S čokoladom. <3 I kiflice. I kajgana s kobasicama. U crkvi smo zajedno molili (pjesme smo opet preskočili – neka napokon dođe netko tko ima sluha!!!), fotografirali se, a onda su gospođe koje su se toliko potrudile oko nas: kuhale nam, smrznule vodu, oprale veš – još plakale na rastanku. Jer Gospodin stvori i toliko velikodušne ljude. Putnika primiti. Puno ih je koji su to blaženstvo ostvarili u susretu s Marijanskim zavjetom.

Malo nakon naše prve službene stanke u hodu, u mjestu Jablan, sljedeće dvije gospođe iz grupacije „putnika prihvatiti“ intistirale su da nas počaste u lokalnom dućanu i pokažu krasnu šumsku kapelu uz put.

U Ravnoj Gori dočekao nas je župnik i gospodin koji je pripremio grah za ručak (za barem 30 muškaraca, a mi ih jedva nabrojimo tri do četiri). Dobili samo i kavu <3 , a policajka na motoru u pratnji nam je kupila voće. (Da ne živimo samo na hmelju.)

Nakon toga su krenule uzbrdice kojima nas plaše već dva dana. I jesu, strme su. Ali Gospodin šalje pokoji dah vjetra, tu i tamo koji oblačić….. Gospodin obično šalje sve što nam je potrebno. U 15:00 sati započeli smo krunicu Božjeg milosrđa koju je autorica ovih redaka iz nekog razloga posvetila kombiju i vozaču, jer oboje su nam dragocjeni. Teško je reći koji više. A imaju dodirnih točaka. Do kraja mojih dana u hodu (jer neće stati do kraja ove stranice) možda vam objasnim koje. Sjećate se da Gospodin uvijek šalje što nam je potrebno? Prije nego je krunica došla do kraja, ona koja je izrekla nakanu, ušla je u nju. Kao vozač, ne kao kombi. Jer to je način na koji funkcionira Marijanski zavjet. U Mrkoplju nas je dočekao župnik. Sve najbolje je tek pred nama.

K