Bliži se polovina ovogodišnjeg hodočašća

Zavjetno hodočašće Marijanski zavjet za Domovinu pod geslom „S apostolom hrvatske mladeži“, uz relikvije prvog stupnja blaženoga Ivana Merza, nastavilo je svoj put kroz sjevernu Hrvatsku. Na dionicama od Velikog Grđevca preko Bjelovara, Križevaca, Ludbrega, Varaždina, Ivaneca, Marije Bistrice, Zagreba, Krašića i Karlovca pa sve do Ogulina, Vrbovskog i Mrkoplja, hodočasnici su još jednom posvjedočili kako je ovo hodočašće mnogo više od prijeđenih kilometara – ono je hod molitve, zajedništva, zahvalnosti i nade.

Unatoč visokim temperaturama, svaki novi dan donosio je nova iskustva, susrete i svjedočanstva koja ostavljaju dubok trag u srcima hodočasnika. Svaki je korak bio prikazan za hrvatski narod, obitelji, mlade, hrvatske branitelje te za mir i duhovnu obnovu Domovine.

Marijanska svetišta – mjesta gdje se put uvijek vraća Majci

Na ovoj dionici hodočasnici su pohodili brojna marijanska svetišta i crkve koje stoljećima okupljaju hrvatski narod u molitvi. Jedno od posebnih mjesta bio je posjet biskupijskom svetištu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novoj Rači, čija ljepota i bogato oslikana unutrašnjost svjedoče o dubokoj marijanskoj pobožnosti hrvatskoga naroda.

Put je potom vodio prema Svetištu Majke Božje Gorske u Loboru, Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici te Župi Majke Božje Kraljice Hrvata na Sljemenu. Posebnu milost predstavljalo je sudjelovanje u prvoj suboti u mjesecu, posvećenoj Bezgrešnom Srcu Marijinu, kada su hodočasnici zajedno s brojnim vjernicima sudjelovali na programu Svetišta u Mariji Bistrici.

U svakom od tih svetišta ponovno se potvrđivalo ono što Marijanski zavjet za Domovinu nosi od samih početaka – da je Marija zaštitnica hrvatskog naroda na njegovu povijesnom i duhovnom putu.

Sjećanje koje obvezuje

Važno mjesto ovog dijela hodočašća zauzimali su susreti s hrvatskim braniteljima i mjesta posebnog pijeteta.

U Bjelovaru su hodočasnici pohodili Spomen-područje Barutana 1991., gdje su kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima položili cvijeće, zapalili svijeće i izmolili molitvu zahvalnosti. Posjet Spomen-muzeju Barutana te svjedočanstvo hrvatskog branitelja Josipa Trogrlića još su jednom podsjetili koliko je visoka cijena slobode koju danas živimo.

Molitva za poginule branitelje nastavila se i u Križevcima, Carevdaru, Varaždinu, Zagrebu na Mirogoju, Dugoj Resi te na drugim spomen-obilježjima uz put. Nakon Karlovca hodočasnici su se zaustavili kod spomenika smrtno stradalim hrvatskim braniteljima u Tounju, Oštarijama i Ogulinu, a posebice je dirljiv bio trenutak kod spomen-obilježja braći Rendulić u Oštarijama, gdje se hodočasnicima prigodnim riječima obratio njihov subrat Bartol Tunjić te približio okolnosti pogibije dvojice braće Rendulić u razmaku od svega nekoliko dana. Dolaskom u Vrbovsko hodočasnici su također pohodili spomenik smrtno stradalim hrvatskim braniteljima, a isto nastavili i u Mrkoplju, gdje su po dolasku zapalili svijeće i molili za poginule branitelje i civile Domovinskog rata.

Ovi trenutci su podsjetnik da sloboda koju danas uživamo počiva na žrtvi onih koji su bili spremni dati vlastiti život za Domovinu.

Gostoprimstvo koje ostavlja bez riječi

Jedna od najvećih ljepota Marijanskog zavjeta za Domovinu jesu ljudi koje hodočasnici susreću.

Od srdačne dobrodošlice u tvrtki Troha-Dil, čiji je pokojni vlasnik Dinko ostavio neizbrisiv trag u srcima Marijanaca, preko brojnih župa, samostana i obitelji koje su otvorile svoja vrata, pa sve do domaćina u Vidovcu, Ivanecu, Krašiću, Karlovcu, Generalskom Stolu i Ogulinu – svugdje su hodočasnici bili primljeni kao članovi vlastite obitelji. Posebno bismo zahvalili obiteljima kojih je jako puno pokazalo kako hrvati imaju otvoreno srce. Zahvaljujemo i članovima UHVIDR-e Gorskog kotara. Veliku zahvalnost upućujemo i svećenicima Svetišta i župnicima koji su nas primili i ugostili kao i redovnicima i redovnicama, načelnicima općina, ravnateljima, lovcima, DVDima i turističkim zajednicama i svim dobronamjernim pojedincima. Zahvaljujemo i hrvatskim braniteljima koji su i ove godine svojim sudjelovanjem dali poseban doprinos zajedništvu. Posebno hvala i Hrvatskoj policiji koja predano brine o sigurnosti hodočasnika.

Posebnu zahvalnost upućujemo svim župljanima i dobročiniteljima i brojnim volonterima koji su svojim vremenom, trudom i velikodušnošću omogućili da se ovo hodočašće nastavi.

Svaka pripremljena okrjepa, svaki osmijeh, otvorena vrata, zajednička molitva ili jednostavno riječ ohrabrenja postaju dio ove velike priče zajedništva koja se iz godine u godinu ispisuje diljem Hrvatske.

Blaženi Ivan Merz na putu hrvatskog naroda

Ovogodišnje hodočašće na poseban način obilježavaju relikvije prvog stupnja blaženoga Ivana Merza koje predvode hodočasnike tijekom svih 75 dana puta.

Na brojnim postajama vjernici su imali priliku pomoliti se pred relikvijama, a posebno su dirljivi bili susreti u Križevcima, Zagrebu, Krašiću i Generalskom Stolu.

U Zagrebu je kao i mnogim gradovima ranije održana procesija s relikvijama. Mnogi su se vjernici i branitelji priključili procesijama i štovanju relikvija, te tako obogatili hodočašće svojom molitvom i prisutnošću. Hodočasnici su sa zahvalnošću posjetili Radio Mariju koja nas prati na hodočašću, a koju mi pratimo molitvom. Susret je bio radostan i popraćen svjedočanstvima i iskustvima s hodočašća.

U Krašiću se dogodio nevjerojatan i jedinstven susret trojice hrvatskih blaženika – blaženoga Alojzija Stepinca, blaženoga Ivana Merza i blažene Marije Propetoga Isusa Petković – snažno podsjećajući koliko je hrvatska povijest prožeta svjedocima vjere.

Zajedništvo koje mijenja čovjeka

Hodočašće nije samo hod od jedne do druge postaje. Ono je svakodnevna škola povjerenja, služenja i zajedništva.

Na putu se dijele umor i radost, molitva i pjesma, tišina i razgovor. Hodajući zajedno, ljudi koji se prije nisu poznavali postaju prijatelji, braća i sestre na istom putu prema Kristu.

Posebno su dojmljivi susreti s ljudima uz cestu – prolaznicima koji zastanu kako bi pozdravili hodočasnike, zamolili za molitvu ili jednostavno poželjeli sretan put. Takvi susreti pokazuju da hodočašće svojim tihim svjedočanstvom dotiče mnoga srca i budi nadu. Na svim mjestima na koja dolazimo, susrećemo tihe, skromne, nasmijane domaćice koje nas ugošćuju ne samo okrjepom nego i radošću susreta i služenja. Nakon takvih susreta, okrijepljeni radošću u zahvalnosti nastavljamo dalje.

Korak po korak prema Dubrovniku

Nakon gotovo mjesec dana hoda iza hodočasnika su stotine prijeđenih kilometara, brojna svetišta, gradovi i sela, bezbrojni susreti i nebrojene nakane koje svakodnevno nose u molitvi. Pred nama je još dug put kojemu se radujemo svakim korakom.

Zato od srca zahvaljujemo svima koji nas prate molitvom, otvaraju vrata svojih domova, župa i zajednica te nas svojim gostoprimstvom ohrabruju na ovom zavjetnom putu.

Pozivamo i sve koji osjećaju želju barem jedan dan biti dio ove priče da nam se pridruže. Nije potrebno prijeći svih 75 dana ni svih više od 1.700 kilometara. Dovoljan je jedan korak učinjen iz ljubavi prema Bogu, Domovini i bližnjemu.

Marijanski zavjet za Domovinu nije samo hodočašće – to je iskustvo koje mijenja čovjeka, povezuje ljude i ostavlja trag koji traje dugo nakon što posljednji korak bude napravljen