Dovoljno je samo poželjeti ići na Marijanski zavjet, a za ostalo se Bog pobrine. O Njegovoj providnosti, krivim i pravim putevima svjedoči naša Nataša 😊
Znam da mi nećete virovat! Bar moji kod kuće misle da izmišljam. Dakle, Marijanski u srcu i planovima ali u zadnji tren sam odustala (lijenost, neorganiziranost…). Krenem iz Lovinca za Zadar. Putem kojim sam već jednom išla i za očekivat je da ću se njime znati vratiti. Za svaki slučaj upalim i Google navigaciju koja me gotovo pa nikad nije iznevjerila. I, tako dođem do raskrižja. Nekako mi se u glavi sve pomutilo i ne sjećam se na koju stranu da skrenem na autoput. GPS pokazuje ravno, ali ipak, malo mi sumnjivo. Vratim se u rikverc 10 m i opet pokazuje ravno. I, idem. Što ću!? Vozim se nekom čudnom cestom, vjerojatno je to „stara cesta“. Nema veze, vozit ću se pola sata duže, al’ stići ću kući. I od jednom znak 18 km makadama, a završetak uzak, ne mogu se polukružno okreniti, a ne znam toliko dugo u rikverc…. Idem ravno. Kad ono!!! Nakon 2 km makadama sretnem hodočasnike s Marijanskog !!! E pa, ako to nije PROVIDNOST, ja ne znam što je! Bogu u ruke pa i kad ne znaš kud goniš. On vodi i neće ti promaknuti ono što je On za tebe namjerio. (P.S. vratili su me navečer na normalnu cestu, da ne idem 18 km preko Velebita)
Nataša
Lovinac, 22.7.2018.