Aktualno

Domovina je slika nebeske domovine

Dolazeći na ovaj svijet, čovjek biva prihvaćen, u najmanju ruku od svojih roditelja. Većina se rađa u bolnici koja postaje privremeno boravište, a ono što se zove dom – dolazi kasnije. Obitelj i prostor stanovanja je ono što svi nazivamo dom. To je mjesto prihvaćanja, znak topline, znak sigurnosti u kojoj se čovjek od svog dolaska na svijet lijepo osjeća. U kojem se osjeća kod kuće, u kojem osjeća da je ljubljen, u kojem osjeća da je zaštićen.

Kroz naš život, dom se može i promijeniti. Mnogi se presele; u druge stanove i druga mjesta čime se i pojam doma širi i mijenja. Neki onda i napuste ono što mi zovemo domovinom; domovina je prostor na kojem osjećamo zajedništvo s drugim ljudima, istog jezika, istog podrijetla, istog državljanstva, prostor u kojem je organiziran zajednički život. Dakle, domovina označava zajedništvo koje čovjeku omogućuje normalno funkcioniranje, normalan život u kojem osjeća da ima sve ono potrebno da može ostvariti samog sebe, da može ostvariti svoj životni poziv, osnovati svoju novu obitelj ondje gdje on može slobodno živjeti, slobodno izražavati svoje mišljenje, slobodno razvijati svoje talente i biti dio onoga što zovemo društvenom zajednicom.

Neki od nas promjene domovinu i odu u tuđinu, neki od tih koji su promijenili domovinu često se znaju i vraćati u nju, samo preko godišnjih odmora, praznika itd. Neki dođu u mirovinu, a neki se vrate kako bi u njoj umrli. Sva ova iskustva i preseljenja, povremena i trajna, nam samo pokazuju da je ova naša zemaljska domovina privremena. Da je i ovaj naš topli dom koji volimo također privremene prirode.

Međutim, kao što je i sve zemaljsko slika i predokus onoga nebeskog i sve zemaljsko je slika vječnoga tako je i ova naša domovina, naš dom, ovaj zemaljski – gdje god bio, osjećamo i znamo iz iskustva da je privremen. Zahvalni smo Bogu što imamo mjesto topline, mjesto prihvaćanja, mjesto življenja. Ono nas nužno podsjeća na onu pravu, nebesku domovinu., na pravi zavičaj na koji je čovjek od svog stvaranja upućen, tj. u zajedništvu s Bogom i ljudima koje voli. Ta nebeska domovina, neće biti raspadljiva, ni privremena nego vječna. A ova privremena, u kojoj sad živimo, je predokus te vječne.

Zahvalni smo Bogu što imamo dio prostora u kojem se lijepo osjećamo, u kojem smo prihvaćeni, u kojem živimo svoje ljudsko i vjerničko svjedočanstvo. Molimo da kroz življenje u ovoj privremenoj domovini zaslužimo, odnosno da mislimo i trudimo se živjeti predokus one vječne domovine na koju nas ova privremena samo podsjeća.

Pater Ivan Matić

Zahvalimo Bogu na vlastitoj domovini, pridružite nam se na prvoj domovinskoj duhovnoj obnovi Bratovštine Marijanski zavjet. Prijave na linku

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *