Knjiga dojmova 2016. Imotski – Posušje

U utorak 16. kolovoza 2016. Marijanski zavjet za Domovinu nalazio se na dnevnoj dionici od Imotskog do Posušja. Hodalo je 23 ljudi i nekako je teško u ove dane razmišljati o onoj vrućini, ali i onom gostoprimstvu, onoj toplini koja nije dolazila od sunca, nego od ljudi… Ali bilo je tako. Zaista jest.

Iz Knjige dojmova:

Jučer smo mislili da je bilo vruće. Prevarili smo se. Danas nas je sunce još više voljelo.  A put je išao uzbrdo i uzbrdo i uzbrdo… Pozitivno je što su nam se putem pridruživali hodočasnici, što uvijek veseli. U Imotskom nas je u crkvi dočekao gvardijan, a zatim i pozvao na doručak od pršuta i sira. Gospodin Petar, koji nam je na raspolaganju već drugi dan, odveo nas je u razgledavanje Modrog jezera i Kule Topane gdje je pričao lokalne legende o topovima i određivanjima granica… Lijepo nam je bilo u Imotskom, ali uzbrdica je čekala.

Na misu smo stigli u Vinjane gdje se slavio zaštitnik crkve sv. Roko. Nakon mise – ručak. Malo ga je duže trebalo čekati što je posve sigurno Gospodin sredio da nas ipak makne s ceste po najgorem suncu. To je bila velika milost, a i vrući odojak koji je na koncu stigao nije bio za odbaciti. Mještani imaju velike planove za sljedeću godinu, govore da će uključiti Framu, puno hodača… Već se sada veselimo.

Nastavili smo preko granice. Oni koji su bili znaju, a ostali ne moraju znati, ali ovo je bio prvi pravi prelazak Marijanskog zavjeta iz naše u susjednu hercegovačku zemlju. Pljeskali su neki carinici. Pljeskala je veća skupina hodočasnika koja nas je dočekala i pridružila nam se s druge strane. I opet su pljeskali ljudi po kafićima i prolaznici…. U Hercegovini smo male zvijezde. Ili se barem tako osjećamo. 😉

Kod spomenika braniteljima u centru dočekao nas je načelnik i branitelji i poklonili nam dvije zastave: Herceg-Bosne i općine Posušje, a svaki hodočasnik je dobio i vrećicu smilja. Nastavili smo prema crkvi gdje nas je dočekao župnik i župljani spremni da nas smjeste kod sebe na noćenje.

Večera je bila u restoranu Astoria, dobrota domaćina i gotovo pun mjesec otpratio nas je u naše krevete. Čini se da nas sutra čeka naporan dan…

K