Knjiga dojmova 2016. Aržano – Imotski

Velika Gospa, 15. kolovoz 2016. Od Aržana do Imotskoga hoda i moli 33 hodočasnika. 17 muškaraca i 16 žena u koloni, ali to je ipak bio posve ženski, sav Mamin dan. S puno grljenja i suza i suza i grljenja i neočekivanih iznenađenja, malih i velikih čuda.

Iz Knjige dojmova:

Vrući, vrući, vrući dan. Ali lijep dan. Jutarnja molitva u krugu pred crkvom u Aržanu. Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama. Jer danas je Velika Gospa. Samo je jedna Mama i danas je posebno s nama.

U Studencima su nas u gostioni dočekali sa sendvičima, a vratio nam se i naš fotograf Josip. Teško je bilo pronaći hlad za odmoriti se. Teško je bilo pobijediti sunce. Pratila nas je policija i hodali smo u koloni po jedan. Blizu kraja, ali još ne baš tamo, iscrpljeni do krajnjih granica, Mama je poslala gospođu Milu Božanović na početku Donjeg Prološca koja je dala vodu i sok i kavu….. To je bila ona snaga koja nas je gurnula do kraja, do ulazka u Proložac.  A onda su se počela događati čuda. Ono što čvrsto vjerujemo je da će kroz neko vrijeme tako izgledati ulazak u svako mjesto kamo Marijanski zavjet stiže. Dočekali su nas sa zastavom domaćih postrojbi. Dočekali su nas na način da su svi ljudi na terasi kafića ustali i zapljeskali našem prolasku. Dočekali su nas mašući sa dvorišta svojih kuća. Zaustavili su nas kod kuće Vjeke Kujundžića, hrvatskog branitelja koji je nedavno preživio moždani udar i plakao je na naš dolazak, našu pjesmu i našu molitvu. A onda smo i svi mi plakali. I još malo pjevali domoljubne pjesme. I grlili se. Neki put baš sve emocije izmaknu kontroli i nikome to nije važno sakriti.

Brzo nakon toga stigli smo do „Šumske katedrale“. Nakon molitve mještani su nas automobilima prevezli do Lovačkog doma gdje nas je čekala janjetina i druženje i još pjesme.

Vratili smo se na misu u 19:00 sati, probijajući se kroz stotine ljudi, drugih hodočasnika na Veliku Gospu, ali i štandova s hranom, igračkama, kroz luna-park… Zavjet je i ovdje. Kada je župnik na kraju progovorio o projektu, dobio je gromoglasni pljesak. Krenuli smo prema sportskoj dvorani gdje smo noćili samo da bi doznali da tu večer, na tom mjestu, koncert ima Miroslav Škoro. Bili smo umorni. Trebao nam je odmor. Mogli smo ostati u svojim vrećama. Ali ne bi imalo previše smisla. Pozornica se naslanjala na zid prostorije u kojoj smo trebali spavati. Onda smo baš i mogli izaći u prve redove, pjevati i plesati i dočekati pjesmu „Vrijedilo je svake kaplje znoja jer nas blagoslivlja Bog…..“ Na toj pjesmi je Škoro uzeo našu maicu i progovorio o Zavjetu, nakon čega su nam ljudi počeli prilaziti, fotografirati se s nama…. Bilo je to duga i intenzivna noć. Spavat ćemo drugom prilikom.

K