Mnogi su u komentarima na prethodni dan zazivali ovaj koji objavljujemo danas. Jer bio je to tako poseban dan, dan velikih izreka i velikih susreta s malim ljudima i malih susreta s velikim ljudima… Bio je to dan koji vrijedi zapamtiti. 13. srpanj 2016., srijeda, osam hodočasnika i dva šumska patuljka. 😉
Iz Knjige dojmova:
A lijepo pjeva Thompson: „Desno na križanju staze“. Međutim….. Tomo, fol, ne sluša Thompsona! Pa skrenuo lijevo. Pa, okrenuo nazad nakon par kilometara…. No, sve se dakle, da ispraviti….
KK
Uđu u gostionu četri profesora, dva umirovljenika, dva nezaposlena i policajac. I naruče hladno piće, jer to nije vic nego Marijanski zavjet.
Danas smo toliko puno hodali da smo morali molit za onog kojem je od nas najteže. I svatko od nas uvjeren je da je baš on taj.
Župnik u Mrkoplju je poklonio doručak i svečani hodočasnički blagoslov i krenusmo mi uzbrdo. Krunicu smo molili na rate, kako bi uhvatili ravnicu. Dogodio se i taj gore spomenuti trenutak u kojem smo se osjećali kao u rečenici iz besmrtnog filma ‘Što je muškarac bez brkova’: “ Gospođice, sad ste u rukama Hrvatske vojske!“ A onda, hvala Bogu, došli šumari i vratili nas na pravi put. I usput nas upozorili da svakako budemo VRLO glasni jer se tuda vrlo rado šetaju medvjedi. Tako je koji put ipak jako praktično imati kolonu u kojoj prevladavaju žene. Preskočili smo jednog poskoka i vidjeli naselje šumskih patuljaka koje vide samo ljudi čistog srca. <3 Lana je dvojcu čak povela s nama. Ne znamo do kuda će ići i kad nestanu hoće li to značiti da su se vratili doma ili da naša srca više nisu čista?!
Prema Hreljinu pogled na more i beskrajne nizbrdice koje starim planinarima padaju puno teže nego bilo koji uspon… Ali policajac nas je i vodio i hrabrio i tješio, a zatim predao župniku. Bili smo na misi, na večeri, na noćenju… Tri stvari koje hodočasnici trebaju. Neki od zagrebačkog dijela logistike Zavjeta će možda reći da je župnik mučki provokator koji zeza nevine ljude, ali naglašavamo: dao nam je misu, večeru , noćenje. I bijaše dobro.
K
Napomena:
Hodočasnicima pod rednim brojem 8 i 9 (patuljci Pero i Štef) nismo dali putovnice jer se njihove žene ne slažu s odsustvom… Obećali su nam se pridružiti čim im se ukaže prilika…