U petak, 15. srpnja 2016. na hodočašću se okupilo 16 ljudi. 16 ljudi od Rijeke do Drivenika i puno, puno vjetra. 😉
Iz Knjige dojmova:
Jučer je bilo pakleno vruće s jako malo vjetra, pa smo molili Gazdu da nam pošalje malo vitra i koji oblak.
Jutros naoblake i bure napretek. Očito Njegovo „malo“ i ovo naše nisu isto. Ubuduće nam valja biti jasniji kad nešto tražimo…
KK
Kako je veliki um već primjetio, dan od velikog vjetra. Kao u pjesmi Čede Antolića: “To mi tren jedan šalješ da me dotakne, pa da hodam ovom stazom oko obale… To mi kap kiše šalješ da me opere, to mi buru šalješ da me zagrije; i vjetar što stišće uza zidove, pa sam snažan jer ti vjerujem Gospode!“ Bilo je malo kiše, tek toliko da se pokažu kišne kabanice. Bio je ponovno susret s gospođom Anom iz Krasice. U dva dana koliko je poznajemo ona je:
1) Pripremila doručak
2) Pokazala nam crkvu
3) Došla navečer autom na Trsat po naš prljavi veš
4) Oprala rublje
5) Posušila rublje (SMS: Dragi moji, ako slučajno primjetite neku majcu ili čarapu, možda gače, ulovite ih, vaše su…. Bura vam suši robu i pegla, ali je tako jaka da me strah da vas ne sustigne roba na krilima bure)
6) Ponovno nas primila i to nam u crkvi servirala kavu i kolače (padala je kiša)
7) Dovezla nam sa suprugom čistu robu u Drivenik
8) Platila rundu
Jako, jako, JAKO volimo gospođu Anu. <3
Dobili smo grah za ručak. Puhao je vjetar. Primili su nas riječki skauti* u svoju utvrdu. Puhao je vjetar. Spavamo u blagovaonici/katakombi. Puhao je vjetar. Odvezli smo aute u Novi Vinodolski. Puhao je vjetar. Dobili smo večeru. Puhao je vjetar. Upoznali smo riječkog vjeroučitelja Marina Miletića koji je predstavio djelovanje svojih skauta diljem Hrvatske, te nam kao domaćin poželio dobrodošlicu u njihovu kuću u kojoj noćimo.
K
*naučili smo da nisu izviđači, samo imaju iste postavke