Knjiga dojmova 2016. Sveti Juraj – Krasno

Krenuli od razine mora na planinu, od nule do 714 metara nad morem. I sve u jednom danu, i sve junački, hodočasnički. 13 veličanstvenih od Svetog Jurja do Krasnog, 19. srpnja 2016.

Iz Knjige dojmova:

„ U fazi sam života kada shvaćam da mogu sve što hoću. Zanimljivo je, međutim, da se usporedno s rastom toga saznanja smanjuju moje potrebe. Sve je više onoga što neću. Izgleda da je tajna u oslobađanju, a ne u vezivanju; u davanju, a ne u uzimanju; u promatranju, a ne u svojatanju. Pustiš i sve pusti tebe. I trajemo tako svijet i ja u međusobnom divljenju, bez želje da se nažuljamo klicom bilo kakvog odnosa.“

Jer kada se penješ od nula nadmorske visine i uzlaziš u Velebit, s morem pod svojim nogama i očima koje traže kamen i smreku, baš sva mudrost svijeta rodi se u tvom srcu. Osjetiš kako zaboravljaš stare boli. A one nove, koje nastaju na ovom hodočašću i među ovim ljudima, njih nećeš zvati „bol“, već “uspomena”!

Župnik kojem smo preuzeli župni dvor na jednu noć i ispunili sve njegove prostorije ispratio nas je blagoslovom u 7:00 sati iz crkve sv. Jurja. Za doručak su bile krafne. Iako je noćas padala kišica, danas je s nama samo sunce i vjetar.

Hod je bio dugačak i naporan. Hodače su spašavali dobri ljudi. Hladno piće i neki ženidbeni pregovori u Razbojištu. Župnik iz Krasna i Kutareva sa sendvičima. Teta iz gostione „Rizik“ koja je čak i kombi pomogla gurati. Druga divna teta iz hotela pri svetištu Krasno koja nam je dala hladno piće, udobni krevet, osmijeh i lijepu riječ. Branitelj Darko iz Krasnog koji je ispričao sve svoje najbolje navijačke priče. Ranger Mirko koji je darovao večeru dan prije, a sada i vratio vozače po aute u Sveti Juraj.

Hodamo maleni ispod zvijezda i pun mjesec nam se smiješi. Pun mjesec je nemilosrdan. On otima snove i čini noći srebrnima, vrijednima sjećanja.

K