Knjiga dojmova 2017. – Generalski Stol – Ogulin 09.07.2017.

9.7.2017. hodočasnici su hodali dionicu od Generalskog Stola do Ogulina dugu 26.9 km. Među 29
hodočasnika bio je i Željko Glavić, hrvatski branitelj i 100%tni ratni invalid. Bila je čast imati takvog
čovjeka na čelu kolone! MZZD je toga dana sudjelovao i na dječjem rođendanu. Mala Klara na poklon
je dobila majicu Marijanskog Zavjeta u kojoj će hodati s nama kada još malo naraste.

Iz knjige dojmova:

Nakon buđenja u vatrogasnom domu u Generalskom Stolu krenulo je spremanje za još jedan
hodočasnički dan. U zraku se osjeća iščekivanje tog najavljenog dolaska pet auta mladih iz molitvene
zajednice Srca Isusovog. Još smo bili pod dojmom (ne)prospavane noći zbog brojnih „topova“ koji su
tukli gotovo cijelu noć. Čak je u jednom trenutku used noći netko počeo zapomagati „jaoooo, joooj“.
Oko 8 sati pomolili smo se u crkvi i polako krenuli. Usput smo pokupili mlade iz zajednice Srca Isusova
od kojih su neki upravo bili pristigli, a neki su sjedili na kavi jer su iz Zagreba krenuli rano. I tada kad je
formirana kolona, iz Generalskog Stola je krenulo gotovo 40 hodočasnika. Nakon prvih šest
kilometara stali smo uz cestu i okrijepili se te pojeli sendviče. Sendviče su nam spremili Željko Glavić
(Hrvatski branitelj, 100% HRVI i veliki prijatelj hodočasnika Marijanskog zavjeta za Domovinu) i
njegovi dečki iz Ogulina. Prolazeći kroz mjesto Donje Dubrave i Potok Tounjski stigli smo u Zdenac.
Tamo smo jedinom kafiću obavili wc i popili vode. Nismo se dugo zadržavali i kroz par minuta bili
smo na Tounjskom mostu iznad Tounjčice. Na mostu smo napravili milenijsku fotografiju. Pedesetak
metara od mosta nalazi se Odmorište Tounjski most gdje su nas dočekali Željko i „ njegovi dečki“.
Dočekali su nas s hladnim sokom, vodom i keksima. Bio je to iznimno emotivan susret jer su nas koji
hodamo, hodočastimo i možemo hodati dočekali oni koji slabo hodaju ili gotovo nikako; oni koji su
veliko srce pokazali kako u Domovinskom ratu, tako i svaki dan pa i danas, davši nam piti kada smo
bili žedni. Nakon pola sata krenuli smo prema konačnom odredištu Ogulinu. Velika je milost i čast bila
hodati u koloni gdje je na čelu bila osoba u kolicima, 100% HRVI, veliki čovjek, LJUDINA! koji je svoje
zdravlje dao za Hrvatsku, kakvu smo stoljećima sanjali. Nakon 5-6 kilometara došli smo u mjesto
Skradnik. Tamo smo kod jedne mlade obitelji, koji imaju dvije kćerke, Klaru i Brigitu, svratili na Klarin
rođendan. Ušli smo u njihovu garažu, gdje su za nas spremili okrjepu. Kasnije je došla i Klarina torta,
pa smo pjevali i veselili se. Klari smo poklonili majicu Marijanskog zavjeta. Kad smo nakon oko pola
sata krenuli s rođendana, nakon sat i pol došli smo u Oštarije, u svetište Gospe od Čudesa… U
Oštarijama smo se također okrijepili, a bilo je i rakije i lubenica. U Ogulin smo došli oko 17 sati. Prvo
smo zapalili svijeće i pomolili se kod spomenika Hrvatskim braniteljima grada Ogulina. Nakon molitve
ispred crkve pošli smo na večeru kod župnog dvora. Fantastičan gulaš s veprovinom skuhali su nam
također „Željkovi dečki“ iz Ogulina. Nakon večere pošli smo na Misu. Nakon Mise došlo je vrijeme
rastanka sa hodočasnicima koji su došli samo na jedan dan. Povežeš se s tim ljudima, lijepo je bilo
hodati i hodočastiti u tako velikoj hodočasničkoj skupini. Nakon što su oni otišli ostalo nas je
sedmero. Nas četvero mladih otišli smo na jezero Sabljake, 4 km južno od Ogulina. Jezero je
prekrasno, a i kupali smo se u jezeru. Po povratku u Ogulin, smjestili smo se u pastoralnu dvoranu u
vreće i zaspali u trenu.
Renato Bartulović