Knjiga dojmova 2017. – Ivanec – Lobor 01.07.2017.

Prvoga dana mjeseca srpnja 11 je naših hodočasnika prešlo jednu od najtežih ali i najljepših ruta
penjući se preko Ivanšćice putem Lobora (15km).

Iz knjige dojmova:

Da je svaki dan Marijanskog zavjeta ovakav, nitko nikada ne bi otišao kući…
Noćenje je bilo u ekstremno kontroliranim uvjetima: muškarci su spavali u jednoj, a žene u drugoj
zgradi! U pola sedam doručak i kava, u sedam kapelan izriče svečani hodočasnički blagoslov. Krenuli
smo nakon što je došao auto sa hodočasnicima iz Zagreba. Hoću reći, krećemo kasno. Ali
nakon kiše sinoć i noćas prekrasan je dan i planina nas čeka… Uspon na Ivanščicu je čaroban. Ne
samo zbog legendi koje nas prate putem i zaljubljenih leptira, nego i zbog šume i hlada, i pogleda s
vrha. Odmor na planinarskom domu i slikanje na piramidi. Javljamo se i u program HKR-a. Ekstremna
krunica se molila uzbrdo, a opuštajuća nizbrdo. Neki hodočasnici jauču uzbrdo, a drugi nizbrdo. Sve
se danas dijeli na uzbrdo i nizbrdo.
Stižemo u Lobor i teta nam otvara crkvu i ostavlja ključeve. Cijela župa je na Trsatu i sami smo svoji
gazde. Razgledavamo freske i krstionicu iz 6 st., a onda imamo i sami svoju misu. Danas smo
beskrajno bogati jer je duhovnik s nama. P. Mate hoda, pjeva i slavi sakramente. Priča viceve i
izjavljuje velike mudrosti kao: “ Muškarca ne možeš nagovoriti.“ Čovjek zna znanje.
Primili su nas u lovački dom. Gulaš od Bambija za večeru. Kreveti za noćenje. Istina je da dečki hodaju
oko nas s puškama ali nije nas strah.
K.
Prvi dan. Došao sam s još 4 hodočasnika. Anđelkom, Mislavom, Željkom i Marinom. U Ivancu smo se
susreli s drugom grupom hodočasnika koji su u stalnoj postavi, neki su išli skroz od Osijeka. Danas
smo se penjali na Ivanščicu i bilo je lijepo.
p. Mate Samardžić
P.S. Željko i ja nastavljamo dalje, a vikend hodočasnici su otišli kući.