Knjiga dojmova 2017. – Lobor – Marija Bistrica 02.07.2017.

18 je hodočasnika 2.7.2017. krenulo iz Lobora. Kroz predivne hrvatske krajolike ustrajni hodočasnici u
molitvi hodali su prema najposjećenijem hrvatskom marijanskom svetištu – Mariji Bistrici. (25.1km)

“Pod Tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice!
Naših patnja ne prezri u potrebama našim,
nego od sviju pogibli oslobodi nas vazda,
Djevice slavna i blagoslovljena.”

Iz knjige dojmova:

Uobičajeno rano MZZD buđenje i polazak prema crkvi da sretnemo župnika. Jutarnja kavica dok
čekamo nedjeljne hodočasnike, a kako svi vikend hodači dođu od doma puni snage, opet smo imali
dnevna istrčavanja. I lijepu, cestovnu dionicu pred nama.
Dolazimo do Martinšćine gdje nam oduševljena zvonarica (koja još uvijek zvoni „na ruke“) otvara
crkvu, a slučajno srećemo i lanjsku hodočasnicu. Njeno oduševljenje čak i ono od zvonarice baca u
drugi plan. MZZD u mom kraju? U mojoj crkvi! Kod mene! Male stvari, mala čuda.
Hod kreće dalje prema Belecu. Ušćućurili smo se tamo u onom baroku, smirili u onoj ljepoti, oporavili
u onoj raskoši. Nismo najsigurniji kako dalje prema Mariji Bistrici. Pomaže nam ljubazni policajac na
motoru, komu pomažu lokalni stanovnici. Nekako se gibamo prema naprijed. U jednom trenutku
govore nam kako smo prvi hodočasnici u povijesti koji smo prošli ovim putem. Probijamo granice u
hodu, u putevima, u osobnim snagama.
Posljednji odmor u Zlatar Bistrici i posljednje obnove za posve dostojanstven ulazak u Mariju Bistricu.
Čak smo uspjeli i pjevati. Obišli smo baziliku, obišli oltar, preporučili se našoj mami u Zagorju. Šapnuli
joj da joj je divan kraj, ali brdovit do krajnjih granica.
Smještaj je u pastoralnom. Sudjelovali smo na misi u 18:00 sati, pa dobili večeru. A onda se desilo.
Dvije do neba divne gospođe iz Križevaca svim hodočasnicima donijele su sladoled! Na kuglice! Iz
slastičarnice! Nevjerojatno nešto. Naporan, ali na kraju ipak sladak dan.
K.

Drugi dan. Bio je prekrasan, iako umorni od uspona na Ivanščicu, ipak smo smogli snage za izmolit
cijeli ružarij. 1. sat šutnje daje nam dodatne snage da dođemo do Marije Bistrice. Ali ulaskom u
svetište kao da nam se obnovila snaga pjevajući iz sveg grla pozdravljamo Gospu i prikazujemo Bogu
svoje molitve!
p. Mate Samardžić S.J.
Dva elementa dana koje treba istaknuti
1)Ogromno mnoštvo križeva krajputaša na svakom koraku. Možda ne ljepotom najistaknutiji, ali
simbolikom nezaobilazni. Kao puno toga u životu.
2)Biskupov blagoslov na cesti. Naša kolona ulazi u Bistricu, a hodočašće Varaždinske biskupije pomalo
odlazi. Na jednom autu koji je usporio spušta se prozor i maše biskup Mrzljak. Maše i blagoslivlja.