Putopis 2017

Knjiga dojmova 2017. – Marija Bistrica – Sljeme 03.07.2017.

03.07.2017.
“Na Sleme, na Sleme, na Sleme, noga vre sama beži.”

Osnaženi Gospinim blagoslovim iz Marije Bistrice, 12 se hodočasnika uputilo na predivnu Medvednicu, a do njenog najvišeg vrha prešli su ukupno 22km.
MARIJA BISTRICA – SLJEME 22 km, 12 hodočasnika

Iz knjige dojmova:

Buđenje u svetištu Majke Božje Bistričke prepuno mira. Ne može se to opisati, to morate doživjeti. A
onda još u pola sedam dođe kava.
Zato smo i mogli pjevati dok smo radili oproštajni krug oko oltara. Mama gleda i Mama pazi. Na
jutarnju misu idemo u Karmel gdje nas župnik pozdravlja, pa vjerujem da su i molitve sestara s nama.
Vjerojatno smo zato i preživjeli današnji dan.
Izlazeći iz Marije Bistrice molimo prvu krunicu, dok smo još na ravnom. Zastajemo na posljednjem
mjestu odakle se vidi bazilika i pozdravljamo se, a onda kreće uspon na Laz. Župnik nas je lijepo
primio i tjelesno okrijepio, a onda smo i duhovno živnuli uz našu hodočasničku molitvu. Nakon
uspona baš nam je dobro došlo kao da nismo znali da su velike uzbrdice tek pred nama. Danima smo
gledali sljemenski štapić iz daljine, a sada se trebalo popeti tik do njega.
Ulaskom u planinu, planina je pokazala svoju moć. Na Lazu je još veselo sjalo sunce i vrlo planirano
smo svi svoje kabanice ostavili u kombiju. Ali planina i njeni oblaci imaju svoj plan kako s onima koji
joj se usude zasmetati. Kiša je počela vrlo brzo. U početku pomalo, stidljivo, štitile su nas krošnje, a
onda i jače. Čovjek bi pomislio da nema razlike kad si mokar od znoja i mokar od kiše, ali ima. Baš
ima. Kisnemo i kišemo. I tako kako je počela, kiša je i stala. I dalje smo bili mokri, a onda je sinulo
sunce. Planina nas je ipak primila. Onaj tko se usudi, dobiva velike nagrade.
Hodamo, hodamo i hodamo. Hodamo šumom, ali je ipak dugačko. Kolona čak i samoinicijativno
određuje pauze. U jednom trenutku pred nas dolazi Goran. Goran već drugi dan vozi kombi i
nedostaje mu društvo. Kombi je slabo društvo, ali se Goran drži. Zna potrubiti motorom, zna nas
dočekati s vodom, zna ga zaštititi od uljeza. Goran ipak ne bi želio biti vozač kombija, on želi biti
hodočasnik. Pitanje vozača kombija jednostavno nije dovoljno regulirano.
Iz šume smo izašli na planinarski dom zatvorenog tipa zvan Hunjka. Nema okrijepe za žedne
hodočasnike, pa brzo idemo dalje. Posljednji dio kao da traje beskrajno dugo. I posljednjim snagama
dolazimo na cilj. Dočekao nas je gospodin Mile Čulo s pićem, od kojih je jedna boca bila pravog
domaćeg frapea!
Večernju misu ima naš p. Mate. Osim hodočasnika došla su i dva pripadnika Druge gardijske brigade
(Mambe). Već je mrak padao kada smo došli na noćenje u Dom Crvenog križa. Večera je bila odlična.
Juhica koja je planula, a onda su se neki posebno oduševili velikim zdjelama zelene salate. Muški su
pojeli sve pohance.
Pogled sa Sljemena je predivan. Pogled u dubinu duše je predivan. Sutra spuštanje u Zagreb?
Nadajmo se da će i to biti predivno… K.

Treći dan. Prvi put slavim svetu Misu u Karmelu sa sestrama. Bio je blagdan sv. Tome apostola. Sestre
su raspjevane od ranog jutra i kao da smo dobili novu snagu pjevajući zajedno s njima. Ja sam bio
sretan što sam mogao imati misu s njima te sam preporučio hodočasnike i naš zavjet za Domovinu u
njihove molitve. Do Laza smo se već nekako popeli i nije bilo teško, ali kad smo krenuli na Sljeme već
smo počeli osjećati umor. Sam put nije bio previše strm ali njegova dužina nas je iznenadila. Ipak,
trud se isplatio. Na kraju puta zahvalili smo se Bogu i Gospi u sv. Misi u našoj crkvi Kraljice Hrvata.
Neka nas i dalje prati Božji blagoslov!
P.S. Imamo i nove šetače s nama!
p. Mate Samardžić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *