Aktualno

[ UPOZNAJTE NAŠE VOLONTERE ] Marica Palčok

    ______________________________

U VOLONTIRANJU, U POMAGANJU POTREBITIMA, OSLANJAM SE NA FRANJEVAČKU KARIZMU KOJA KAŽE – NE ŽIVJETI SAMO SEBI NEGO KORISTITI DRUGIMA.

 

Gdje i kada ste se prvi put susreli s volontiranjem ?

  • U vrijeme moje mladosti pojam volontiranje nije bio definiran kao danas. Pomagala sam na različite načine; rado sam pomagala susjedima, starijima i svima onima kojima je trebalo pomoći otići do dućana, prenijeti nešto… Susjedima i bližnjima činila sam ono što mi je savjest nalagala, suprotno od današnjeg stava pojedinaca „Oprostite, rado bih pomogla, al’ mi se žuri.“. Posjedujem tu crtu osobnosti da rado pomognem čovjeku u potrebi. Ako se to može nazvati volontiranjem – jesam, volontirala sam.

Što Vas je motiviralo za volontiranje?

  • U volontiranju, u pomaganju potrebitima, oslanjam se na franjevačku karizmu koja kaže – ne živjeti samo sebi nego koristiti drugima. Tim riječima bio je vođen i moj otac, teta, moja obitelj. Dio je to mog odgoja.
  • Nedavno me jedna moja poznanica upitala: „Zašto si mi to dala?“. Rekla sam joj da mi je to bila prirodna reakcija kada sam vidjela da joj treba, htjela sam je obradovati. Zaista mislim kako ne treba uvijek raditi da bi ti netko platio. Današnje društvo me jako ljuti jer većina ljudi misli da trebaju biti plaćeni za apsolutno sve što čine. Ne slažem se s tim. Naime, poslodavac je taj koji treba dati plaću, a ne čovjek u potrebi. U današnjem društvu ljudima treba pomoći i posvetiti im vrijeme za kavicu, donijeti im kruh… Treba pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Blagoslovljena sam s prijateljima koji pomažu na ovakav način, ljudima koji daju sebe i upravo takvi mi odgovaraju u mom okruženju. Takve ljude trebamo.
  • Međutim, primijetila sam kako su ljudi postali sumnjičavi kada im želiš pomoći. U tijeku je globalno zastrašivanje, ljudi postaju sve nepovjerljiviji i misle kako ljudi koji im  pomažu imaju skrivene namjere.

 

    ______________________________

VOLONTIRANJE JE DOBITAK, NEMA MATERIJALNU DIMENZIJU ALI DUHOVNU SVAKAKO.

 

Kako Vas je iskustvo volontiranja obogatilo, tj. koja znanja i vještine ste stekli volontirajući ?

  • Upoznala sam drage mlade ljude, u Marijanskom zavjetu i u drugim volonterskim akcijama. Ta poznanstva dovela su do ugodnih razgovora, druženja i kavica. Lijepo je družiti se s mlađima i vidjeti kako im odgovaramo kao društvo, iako smo malo stariji. Primijetila sam kako sam u zadnje vrijeme postala strpljivija, ne znam je li to posljedica volontiranja ili životnog iskustva općenito. (smijeh) Volontiranje je dobitak, nema materijalnu dimenziju ali duhovnu svakako.

Je li bilo negativnih iskustava u volontiranju ?

  • Iskreno, nisam imala loših iskustava. Niti u Marijanskom niti igdje drugdje. Ništa negativno.

 

    ______________________________

VOLONTER BI TREBAO BITI ČOVJEK KOJI IMA OSJEĆAJ ZA DRUGOG, ČOVJEK KOJI PREPOZNAJE KADA JE DRUGI U POTREBI I KOJI USKAČE KADA TREBA.

 

Smatrate li da ljudi u dovoljnoj mjeri volontiraju ?

  • Volontiraju ljudi. Velik broj ljudi je angažiran u raznim akcijama. Svakako možemo bolje jer :” zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće. “Mt 25,40.

 

Koje vještine biste izdvojili kao važne za volontera ?

  • Volonter bi trebao biti čovjek koji ima osjećaj za drugog, čovjek koji prepoznaje kada je drugi u potrebi i koji uskače kada treba. Najvažnije je da ima empatiju prema ljudima, smisao za organizaciju i slušanje, jer treba znati čuti što ti osoba govori.

Što Vam je je najdraže u volontiranju ? 

  • Najdraže mi je upoznati ljude koji žive u vjeri, slično razmišljaju i djeluju na svijet oko sebe. Stekla sam predivna iskustva i uspomene tijekom zavjetnog hodočašća za Domovinu. Tako smo lani hodali od Šibenika i došli do malog mjesta u zaleđu. Hodajući tako po suncu, na pragu jedne potleušice vidjeli smo baku u crnini kako stoji ispred vrata koja su malčice viša od nje same. Iznenada, iz daleka, baka mahne i blagoslovi nas znakom križa. To nas je toliko ganulo da smo odlučili otići do nje. Baka nije imala vode u skromnoj kući, no ipak nas je dočekala s ljubavlju i velikom radošću. Takav susret se sigurno ne bi dogodio da smo tu prolazili autom ili preletjeli avionom. Trenuci poput ovih su mi najdraže uspomene s Hodočašća.

 

Što biste savjetovali svojim vršnjacima koji razmišljaju o uključivanju u volonterske akcije, kako bi ih motivirali ?

  •  Rekla bih:” Hodajte (ako možete i koliko možete), dođite na Marijanski zavjet, molite za sebe da se preobratite, jer tko drugog kritizira samo gubi snagu kojom bi mogao popraviti samog sebe”.
  • Nije uvijek lako, čovjek se umori i iscrpi, ali sve to prođe. Na kraju ostane vrijedno iskustvo i lijepe uspomene.

  ______________________________

 ZAHVALNOST SE POKAZUJE HODAJUĆI, UPOZNAVAJUĆI LJUDE I POKAZUJUĆI KAKO IMA LJUDI KOJI VOLE I MOLE ZA OVU ZEMLJU

 

Kako novi volonteri mogu pridonijeti Marijanskom zavjetu i zašto bi se trebali priključiti našem radu?

 

  • Ljudi bi se trebali priključiti hodu za Domovinu. Imamo predivnu zemlju, bogatu svim mogućim prirodnim bogatstvima. Živimo u pravom raju na zemlji na kojem trebamo biti zahvalni. A zahvalnost se ne može pokazati sjedeći doma gledajući TV ili čitajući o negativnim stvarima. Zahvalnost se pokazuje hodajući, upoznavajući ljude i pokazujući kako ima ljudi koji vole i mole za ovu zemlju. Ljudi se mogu priključiti i molitvi krunice diljem zemlje. Poseban je osjećaj moliti Boga da nam da mudrosti kako bismo uspjeli prevladati sve svoje teškoće. Molitvom se širi mir i dobro. Molitvom se oprašta.
  • Marijanski zavjet za Domovinu je mjesto gdje ne treba od nikoga ništa posebno tražiti i očekivati. Dovoljno je pratiti onu: vodi računa o svojim stvarima i ne gazi po drugima. Ne treba od ljudi očekivati da budu ono što nisu, svatko se na kraju pokaže onakvim kakav je. Svi mi molimo Boga da nam nešto da, ali ništa se neće dogoditi niti promijeniti ako se sami ne potrudimo. Aktivirajmo se u vjeri i pomoću nje svladajmo sve prepreke koje život nosi. Zato hodajmo i molimo! Zahvaljujmo na ljudima i na Domovini – imamo na čemu biti zahvalni.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *