U MARIJANSKOM JE SPOJENA LJUBAV PREMA VJERI (GOSPI), DOMOVINI, BRANITELJIMA I MLADIMA. TREBA LI NEŠTO VIŠE?
Gdje i kada ste se prvi put susreli s volontiranjem općenito i volontiranjem u Marijanskom ?
- Volontiranje općenito – prije nekih sedam/osam godina počela sam volontirati najprije u Socijalnoj samoposluzi „Kruh sv.Elizabete“, a nešto kasnije i u „Prihvatilištu za beskućnike Ruže sv.Franje“. U početku sam imala neke predrasude, strahove i nedoumice, ali već nakon prvih sati volontiranja shvatila sam da sam ja ta koja volontiranjem puno više dobiva nego što daje. Kasnije sam krenula u Franjevački svjetovni red. Uz gore nabrojane projekte tu su još i „Ulične svjetiljke“, časopis o beskućništvu i drugim srodnim temama. Sve su ovo projekti FSRa. To je postao moj životni izbor i put na koji me je zapravo dovelo volontiranje.
- Marijanski zavjet za Domovinu – to je nastavak tog puta, nešto u čemu sam se također vrlo brzo prepoznala.
Što Vas je motiviralo za volontiranje u Marijanskom?
- U Marijanskom je spojena ljubav prema vjeri (Gospi), Domovini, braniteljima i mladima. Treba li nešto više? Ne razumijem ljude koji ovo ne razumiju. Treba samo krenuti, barem probati…. Ostalo krene samo od sebe.
Kako Vas je iskustvo volontiranja obogatilo, tj. koja znanja i vještine ste stekli volontirajući ?
- Hm, za početak razvila sam organizacijske vještine; timski rad; poniznost; strpljivost; spremnost na različitosti; rješavanje, ponekad na prvi pogled, nerješivih situacija; slušanje (same sebe, ali i drugih); vjera u Božju providnost (spada li to u vještinu?!).
Je li bilo negativnih iskustava u volontiranju ?
- Ako ne računam različite, ponekad ne baš ugodne komentare, kao npr. kada prikupljamo namirnice u trgovačkim centrima u Rijeci za potrebe „Socijalne samoposluge“, onda ne, nisam imala negativnih iskustava. Sva moja iskustva s volontiranja su predivna, promijenila su me i obogatila kao osobu.
Smatrate li da ljudi (posebno vaša generacija) u dovoljnoj mjeri volontiraju ?
- Ne, moja generacija, a ja ove godine punim 50 godina, zapravo malo volontira (obično se čude zašto ja to činim). Iako i tu imam dobrih primjera, mnoge sam pozvala da probaju i oni koji su se odazvali rado to čine redovito. Mišljenja sam da smo baš mi, moja generacija, u prilici dati više, jer djeca su odrasla, idu pomalo svojim putevima, nema više toliko obaveza, a još smo uvijek u snazi i možemo dati barem malo svog slobodnog vremena za druge (zapravo za sebe).
Koje vještine biste izdvojili kao važne za volontera ?
- Ovisno o mjestu volontiranja, ali generalno treba biti pristojan, komunikativan tamo gdje se to očekuje, vrijedan, poštivati pravila ustanove u kojoj se volontira, prepoznati neke eventualne probleme i znati im doskočiti.
PONEKAD JE POTREBNO NAPRAVITI SAMO TAJ MALI, PRVI KORAČIĆ, TREBA TE NETKO ILI NEŠTO MALO „POGURATI“, A ONDA LAKO KRENEŠ DALJE DIJELITI SEBE, SVATKO SE NEGDJE PRONAĐE.
Što Vam je najdraže u volontiranju u Marijanskom ?
- Marijanski toliko volim da tu nema najdražeg. Na Marijanski gledam kao na nešto što je zaista bitno i veliko za Hrvatsku i što mnogi tek trebaju prepoznati kao vrijedan projekt. Treba nam vremena, ali i volontera, entuzijasta. Zato koristim svaku priliku za promociju MzzD, radujem se novim projektima i zadacima, a najviše se radujem novom hodočašću koje počinje za manje od mjesec dana.
- I da, Marijanski su ljudi, volonteri, hodočasnici, svećenici, branitelji, mladi, ljudi koji nam otvaraju vrata svojih domova, župa… Prijateljstva koja nastaju na Marijanskom, zajedništvo, to je ono što me najviše raduje i presretna sam što su se i moja djeca, posebno kćer Ana, prepoznali u ovome jer to je jedan od ciljeva MzzD.
GDJE JOŠ MOŽEŠ NAĆI BRANITELJE I MLADE KOJI POD OKRILJEM DRAGE NAM GOSPE RADE NEŠTO NOVO, LIJEPO I VELIKO ZA NAŠU DRAGU HRVATSKU?!
Što biste savjetovali svojim vršnjacima koji razmišljaju o uključivanju u volonterske akcije, kako biste ih motivirali ?
- Ono što sam rekla negdje na početku, da malo „preslože“ svoje vrijeme i odluče što žele, što im je bitno. Mene često pitaju kako stignem; odgovor je jednostavan: imam dobru djecu i muža, svi sudjelujemo koliko stignemo u kućnim poslovima, a ja sam svoje prioritete presložila. Više me neke obaveze previše ne opterećuju, nisu toliko bitne, hoće li biti danas ili sutra, idem tamo gdje me više trebaju i gdje činim nešto dobro za druge, ali i sebe, jer tako rastem, darujući sebe drugima, onima koji su u potrebi, tjelesnoj, a često još i više duhovnoj. Ponekad je potrebno napraviti samo taj mali, prvi koračić, treba te netko ili nešto malo „pogurati“, a onda lako kreneš dalje dijeliti sebe, svatko se negdje pronađe.
Kako novi volonteri mogu pridonijeti Marijanskom zavjetu i zašto bi se trebali priključiti našem radu?
- To možda bolje mogu znati oni koji su u Zagrebu gdje je i volonterski centar MzzD jer tamo je najviše posla. Sigurna sam da će se za svakoga tko navrati u centar i poželi volontirati naći posao. Poznajem dio ekipe koja tamo radi, nema šanse da izađete bez nekog zadatka.
- Malo se šalim, ali da, posla je puno i svakako je lijepo doći u Marijanski i vidjeti ta ozarena mlada lica koja s toliko entuzijazma rade na novim idejama, projektima, pripremi za ovogodišnje hodočašće. Zašto bi se trebali priključiti? Već sam ranije rekla. Gdje još možeš naći branitelje i mlade koji pod okriljem drage nam Gospe rade nešto novo, lijepo i veliko za našu dragu Hrvatsku?! Samo u/na Marijanskom zavjetu za Domovinu.