___________________________
MARIJANSKI JE MOJA DRUGA OBITELJ, JA SAM KAO POSVOJENA KĆER. TU JE MOJE UTOČIŠTE, MOJ DOM.
Gdje i kada ste se prvi put susreli s volontiranjem općenito i volontiranjem u Marijanskom ?
- Često sam volontirala, ponajprije u pučkoj kuhinji sestara Majke Terezije. Dugo sam volontirala u SKAC-u gdje sam prvi put čula za Marijanski zavjet za Domovinu. Nakon što sam vratila u Zagreb, s Hodočašćem i Bratovštinom upoznala me Marina Garić – tajnica Bratovštine. Pozvala me na Hodočašće. Prihvatila sam poziv i otišla hodati na prvu rutu koja je prolazila Ivanščicom, to je bila jedna od fizički najzahtjevnijih, ali ujedno i najljepša ruta. Hodala sam s nekoliko cura i branitelja što mi je ostalo u posebno lijepom sjećanju.
Što Vas je motiviralo za volontiranje u Marijanskom?
- Već sam se na prvoj hodnji po Ivanščici zainteresirala za priključenje Marijanskom. Nakon toga, odlučila sam otići hodati i idući vikend. Na hodu sam se vezala za ljude s kojima sam hodala, našla sam se u raznolikom društvu koje mi je pružilo toplinu i dočekalo me s osmijehom. Kako sam tada kretala s poslom, nisam mogla često hodati i jedva sam čekala vikende da se pridružim Hodočašću na novim rutama.
Kako Vas je iskustvo volontiranja obogatilo, tj. koja znanja i vještine ste stekli volontirajući ?
- Marijanski je po tom pitanju zaista poseban. Volontiranje ovdje nije tipično volontiranje, više je riječ o psiho-socijalnom načinu volontiranja. Po meni, volontiranje ima ljudski karakter. U cijeloj simbiozi između mladih i branitelja može se naučiti mnogo toga. Od svih ljudi, koji su i različiti, nauči se nešto novo i korisno. Shvatila sam kako gledati na život iz njihove perspektive.
___________________________
NAJVAŽNIJE JE DA VOLONTER BUDE TOPLA OSOBA, SVE OSTALO ĆE SE SAMO POSLOŽITI.
Je li bilo negativnih iskustava u volontiranju ?
- Ne. Ako je i bilo, zaboravila sam.
Smatrate li da ljudi u dovoljnoj mjeri volontiraju ?
- Ne znam. Mislim da ljudi općenito imaju problem s volontiranjem, ne bih rekla da ne žele već, da imaju nekakvu blokadu. Žive u brzom svijetu i nemaju priliku. Svega su svjesni, sve informacije su im na dlanu. Međutim, tu negdje staje. Mislim da su ljudi previše u digitalnom svijetu i da im nedostaje doticaj s drugim ljudima. Ne dožive informaciju koju dobiju online. Tek kada ih netko doslovno povuče i dovede na mjesto – tek onda reagiraju.
Koje vještine biste izdvojili kao važne za volontera ?
- U volontiranju se sve više manje nauči. Najvažnije je da volonter bude topla osoba, sve ostalo će se samo posložiti. Naravno, lakše je ako je čovjek komunikativan, no i to se da naučiti. Svi su različiti i svi mogu doprinijeti na svoj način.
___________________________
MARIJANSKI JE DRUGAČIJI, LJUDI SU ZAISTA RAZLIČITI U ČEMU LEŽI PRAVO BOGATSTVO BRATOVŠTINE.
Što Vam je najdraže u volontiranju u Marijanskom ?
- U Zagrebu sam sama, obitelj mi živi na različitim krajevima svijeta. Marijanski je moja druga obitelj, ja sam kao posvojena kćer. Tu je moje utočište, moj dom.
Što biste savjetovali ljudima koji razmišljaju o uključivanju u volonterske akcije, kako biste ih motivirali ?
- Mislim da je najvažnije i najefikasnije povući ljude za ruku i dovesti ih ovdje. Pozivam sve da dođu i da vide gdje smo i što radimo.
Kako novi volonteri mogu pridonijeti Marijanskom zavjetu i zašto bi se trebali priključiti našem radu?
- Marijanski ima mnogo raznolikosti. Ako ste matematičar- ima posla za vas, ako ste pak sportaš i za vas će se nešto naći (smijeh). U ostalim Udrugama najčešće su volontirali ljudi iste ili slične dobi, osobnih uvjerenja i interesa. Marijanski je drugačiji, ljudi su zaista različiti u čemu leži pravo bogatstvo Bratovštine. Ovdje svatko može pronaći svoje mjesto i svi su dobrodošli. Može se mnogo toga naučiti, posebno od ljudi koji imaju životnog i poslovnog iskustva. Dođite, pomozite i naučite nešto novo!