[ UPOZNAJTE NAŠE VOLONTERE ] Tanja Blagus

                  ______________________________

VOLONTIRANJE ME NAUČILO STRPLJENJU I NAUČILO ME NE ŽIVCIRATI SE.

Gdje i kada ste se prvi put susreli s volontiranjem?

• Volontiranje u Marijanskom zavjetu za mene je prvo pravo volontiranje. Ne mogu se sjetiti ničega prije, možda je čak i bilo volonterskog iskustva na dan, dva…

Što Vas je motiviralo na volontiranje?

• U pitanju je čista Božja providnost. Sredinom 2017. godine u Zaprešiću smo dobili kip Ivana Pavla II, a prekrasan prostor oko kipa potaknuo me na razmišljanje da tamo nešto fali. U razmišljanju kako iskoristiti taj predivan prostor počela sam razgovarati sa susjedom o molitvi. Željela sam moliti za domovinu. Ubrzo sam guglala Marijanski zavjet gdje sam pročitala objavu patera Ike u kojoj poziva vjernike na krunicu za Domovinu. Svidjelo mi se što sam pročitala, posebno naglasak na zajedničkoj molitvi, te sam se prijavila. Nisam imala nikakav konkretan povod za uključivanje u Marijanski zavjet i koordiniranje krunice, tjerala me misao „Odi tamo, trebaš moliti.“ Mogla sam ostati sjediti u Crkvi kao drvo i pasivno promatrati misu, no htjela sam se aktivirati, htjela sam više. Kada bolje razmislim, htjela sam se odužiti Djevici Mariji. Marijino sam dijete i htjela sam vratiti barem dio onoga što je meni i svima nama nesebično dala.

Kako Vas je iskustvo volontiranja obogatilo, tj. koja znanja i vještine ste stekli volontirajući?

• Obogatilo me, u svemu! Upoznala sam velik broj novih ljudi. Većinom se radi o starijim ljudima od kojih sam puno toga naučila. Neki od njih mi mogu biti roditelji, no bez obzira na razliku u godinama doživljavaju me ozbiljno. U druženju s ljudima saznala sam što sve rade po župama i ta saznanja sam implementirala u aktivnosti krunice. Malo po malo i krunica je zaživjela. Veselim se svakom četvrtku, nakon krunice raspoloženje mi se rapidno popravi. Nadalje, volontiranje me naučilo strpljenju i naučilo me ne živcirati se.

Je li bilo negativnih iskustava u volontiranju?

• Ne. Zaista nikad.

                            ______________________________

SVATKO POSJEDUJE NEŠTO ČIME SE MOŽE POSLUŽITI, A SVAKA VJEŠTINA JE DOBRODOŠLA.

 Smatrate li da žene vaših godina u dovoljnoj mjeri volontiraju?

• Ne. Nažalost, takve su prilike u državi. Žene i muškarci nemaju fiksno radno vrijeme. Rade svakakve smjene, izmori ih put od kuće do posla i nazad. U takvim uvjetima volontiranje je iscrpljujuće, no ne i nemoguće.

Koje vještine biste izdvojili kao važne za volontera?

• Čovjek prvenstveno mora čvrsto odlučiti da želi volontirati i svjesno to raditi, kao da mu je to najdraži „posao“ na svijetu. Ne treba se bojati nikakvog posla, sve je jednako vrijedno. Svatko posjeduje nešto čime se može poslužiti, a svaka vještina je dobrodošla.

______________________________

VOLONTIRANJEM OBOGATITE VLASTITI ŽIVOT I ISPUNITE PRAZNINE U SRCU!

 Što Vam je najdraže u poslu volontera?

• Super mi je kad vidim da su i drugi sretni zbog onoga što radim. Drago mi je kada ljudi prihvate nove ideje i krenu u akcije zbog kojih se dobro osjećaju.

 Što biste savjetovali ženama koji razmišljaju o uključivanju u volonterske akcije, kako biste ih motivirali?

• Volontiranjem obogatite vlastiti život i ispunite praznine u srcu! Svatko od nas ima nekakve praznine u srcu, volontiranje ispunjava te praznine, a u mojem slučaju gotovo 100%. Da nema volontiranja, te praznine bi i dalje ostale netaknute.

 Kako novi volonteri mogu pridonijeti Marijanskom zavjetu i zašto bi se trebali priključiti našem radu?

• Prvenstveno bi se trebali priključiti da upoznaju nove ljude. U kontaktu s novim, različitim ljudima mijenjate sebe, htjeli to ili ne. Razmijenit ćete iskustva i iz njih jako puno toga naučiti. Prošle godine sam hodočastila samo jedan dan iz kojeg sam stekla vrijedno iskustvo koje me ispunilo za cijelu godinu. Ljudi, dođite u Marijanski zavjet za Domovinu i jednostavno recite: „Evo me, ja sam došla.“! Uvijek ste dobrodošli!