Hvaljen Isus, draga braćo i sestre, hvaljen Isus dragi Marijanci.
Približava nam se Uskrs, najveći kršćanski blagdankojim Gospodin pokazuje da je On gospodar života. Da je On ona Riječ pred kojom smrt nema nikakav odgovor.
No uskrsnuće je uvijek vezano uz križ. Ne govorim to zato da vam oduzmem radost Uskrsa. Gospodin je i svojim učenicima , svojim prvim Apostolima uvijek na to vraćao pažnju. Uvijek je povezivao križ i uskrsnuće, slavu i uskrsnuće. Za kršćane, križ i uskrsnuće uvijek idu zajedno te samim time i tuga i radost.
Mnoge religije svijeta, filozofski pokreti i razni gurui se trude da „pomognu“ čovjeku. Kako da izbjegnu križ, da ga prezru i učine se neosjetljivim na križ. No kršćanstvo nije nikada križ izbjegavalo, kršćanstvo kao jedina prava religija svijeta promatra križ kao sastavni dio života.
U tom križu nam hoće reći da križ nije konačni smisao. Kršćanstvo taj križ gleda kroz Kristovo uskrsnuće govoreći da onkraj križa ima nešto drugo, da onkraj križa postoji smisao. Kršćanstvo ne nudi način kako pobjeći ili sakriti se od križa, nego nudi perspektivu nakon križa.
Križ nije ona konačna točka na“ i „u životu jednog kršćanina. Na križu kojem se divimo i ljubimo na Veliki petak nam se otkriva Gospodin u svojoj srži. Na križu Gospodin nema ni čast ni užitak, ni ugled . Nema sve one stvari koje mi često tražimo i nadamo se pronaći kao izlaz iz tragedija, patnji i boli.
Ono što Gospodin na tom križu ima je ljubav prema volji Očevoj. Nije to volja koja je njega poslala na križ da bi se na njemu iživila. To je volja koja je ljubila ovo stvorenje, koja je ljubila nas. Tom ljubavlju Očevom prema nama se suobličio njegov vlastiti sin i to je ljubav kojom je njegov vlastiti sin ljubio.
Ljubeći Očevu volju, Gospodin nam zapravo želi reći da u svim tim bolima, patnjama križevima našega svakodnevnog života nismo sami. Gospodin je postao jedan od nas i pridružio nam se, zašao s nama u najmračnije kutke naše svijesti. Križ kao takav nije sredstvo tragedije več je nešto gdje možemo biti zajedno s Kristom znajući da trpi zajedno s nama.
Da smo ostali na tome da je križ konačno što nam je Gospodin ponudio, imali bi nekoga tko je zajedno s nama u patnjama i svakodnevnom nošenju križa, ali imamo Uskrs.
Gospodin je svoje učenike upućivao na ono onkraj križa, na ono što se nalazi iza samoga križa. U činu uskrsnuća Gospodin zapravo ulazi u tamu kao pobjednik. Pristupa po svom uskrsnuću svakome od nas kao njegov vlastiti spasitelj. Svakome od nas pristupa govoreći ti koji spavaš, ustani, probudi se. Ti ako si u okovima, izađi, oslobođen si, ti koji si možda umro, oživi. Ja Krist te oživljavam i vraćam te u život.
U činu uskrsnuća Gospodin nam zapravo želi reći da je on radi nas. Naš Bog je postao našim Sinom, jedan od nas, ne zato da nas ostavi same u tami nego da nam se pridruži i da nas izvuče iz tame. Gospodin nam u uskrsnuću govori da nas rasvjetljuje i vodi u život vječni, da tama i grijeh nije obitavalište u kojem nas je on zamislio.
Želi nam reći, sliko i priliko moja, djelo ruku mojih, ja Krist, Život i uskrsnuće, Riječ koja oživljuje, te zovem iz ove tame u kojoj se možda nalaziš, raskidam tvoje okove, budim te iz sna i uvodim te u Kraljevstvo nebesko. Sve što treba dopustiti je da te moje svijetlo rasvijetli i da uđeš zajedno sa mnom tu u uskrsnu radost gdje ću obrisati sve suze koje su se nakupile kroz život.
Dragi moji braćo i sestre za kršćane križ i uskrsnuće idu zajedno, ne trebamo se bojati niti jednog niti drugog. Ako smo radosni radujmo se, ako smo tužni imamo pravo tugovati. Znamo da križ koji nosimo nije nikada samo križ nego je i raspelo što znači da nosimo križ za Krista i s Kristom, istovremeno znajući da on, križ koji nosimo, nosi zajedno s nama i za nas. Ne zaboravimo da križ nije konačna postaja.
Križ je most koji nas vodi onkraj njega samoga koji nam pokazuje perspektivu vječnosti u koju nas Gospodin svojim uskrsnućem zove.
Sretan Uskrs!
Video poruku p. Ivana Junušića možete poslušati OVDJE