Aktualno, ostalo

Značenje svetišta u životu jednog naroda

Preuzeto sa „Vodič marijanskom Hrvatskom“ na linku

O svetištima i hodočašćima općenito

Po svojoj naravi, čovjek je lutalac. U neprestanu je hodu, uvijek je na putu. Želi upoznavati nove ljude i krajeve, obići nepoznate predjele, doći onamo kamo nije došao, vidjeti što nije vidio…Iskustvo putnika proživio je i izabrani narod Božji, a i Krist Gospodin najizvrsniji je hodočasnik: došao je od Oca, prošao zemljom čineći dobro i otvorio nam put k Ocu, kamo je otišao „da nam pripravi stanove“ (Iv 14, 2). I njegova Majka Marija hodočastila je i napredovala na putu vjere. I kršćanin je hodočasnik na putu prema Bogu. Ne samo kao pojedinac nego i kao zajednica vjernika. Prema definiciji II. vatikanskog sabora, Crkva je „narod Božji na putu“, hodočasti prema vječnoj domovini. Iako je Bog posvuda nazočan i možemo mu se klanjati u duhu i istini na svakome mjestu, rado hodočastimo na mjesta od osobite Božje prisutnosti, gdje Boga želimo susresti na poseban način. Biti na putu, hodočasnik, bitna je oznaka kršćanske vjere. Tijekom povijesti kršćani bi se zapućivali na mjesta, koja su spomen Kristova spasiteljskog djela, da bi na njima ojačali svoju vjeru. Išli bi u svetišta, osobito u ona u kojima se na poseban način časti Majka Isusova. Činjenica da je Krist po svom Duhu s nama u sve dane do svršetka svijeta ne umanjuje našu želju da hodočastimo na mjesta gdje je Isus živio i djelovao, umro i uskrsnuo, gdje su se zbili izvanredni događaji ili se čuva kakav spomen mučenika i svetaca.

Svetišta ili prošteništa

Gotovo u svim religijama i u svakom razdoblju ljudske povijesti susrećemo sveta mjesta kao ciljeve brojnih posjetitelja, a mi ih nazivamo svetištima. U njima vjernici na poseban način osjećaju Božju blizinu. Pojam svetište, kao označnica hodočasničkog cilja, dolazi u hrvatski jezik prema latinskom pojmu, u kojemu se hodočasničko mjesto naziva sanctuarium, što će reći svetište, a ima određen odnos sa svetim. Za ta mjesta imamo u hrvatskom jeziku i naziv proštenište, koji izražava jednu od važnih označnica zbog čega netko hodočasti u neko svetište. Sam naziv vjerojatno je nastao od glagola prositi, u značenju tražiti, moliti. Puk, naime, i hrli u neko svetište ponajčešće upravo iz potrebe da nešto od Boga isprosi ili izmoli, da postigne oprost, i to po zagovoru bl. Djevice ili sveca koji se u njemu posebno časti. Zakonik kanonskog prava „nazivom svetište označuje crkvu ili drugo sveto mjesto kamo mnogobrojni vjernici, iz osobita razloga pobožnosti, hodočaste s odobrenjem mjesnog ordinarija“ (kan. 1230). Razlikuje se od običnih crkava (kan. 1214) koje su posvećene zgrade određene za bogoštovlje (kan. 1214) i drugih svetih mjesta (kan. 1205) koja se „posvetom ili blagoslovom … određuju za bogoštovlje ili pokop vjernika“ (kan. 1205), i to trajno, bez čega se pravno ne mogu nazivati svetim.

Kad se hodočasnici učestalo okupljaju na nekom svetom mjestu, u kojemu im se pruža pastoralna skrb, omogućuje sudjelovanje u svetim otajstvima i pristup svetim sakramentima, ta okupljanja redovito zatim odobrava mjerodavna crkvena vlast, a sama mjesta tako postaju svetištima. Svetišta mogu biti međunarodna ako odobrenje za to udijeli Sveta stolica, narodna ako to odobri Biskupska konferencija (kan. 1231) i biskupijska ako to odobri mjesni biskup (kan. 1232)… Svetišta su svojina vjerničke zajednice. U njih dolaze hodočasnici obnoviti i učvrstiti svoju vjeru. U njima se dijele sveti sakramenti, obavljaju pobožnosti i drže obredi, upriličuju vjernički susreti… I nad svetištima, stoga, budno bdije crkveno vodstvo, da bi se u njima hodočasnicima pružao zdrav nauk, skladno se održavalo bogoslužje i omogućivala istinska pobožnost, pa je za njih odgovoran mjesni biskup. Zbog toga je i hodočašćenje u neko svetište dopušteno jedino uz njegovo odobrenje. Na taj način zajamčena je istinitost „spomena“ na sveto koje dotično svetište čuva te se izbjegavaju hodočašća iz praznovjerja, fanatizma ili kojih drugih neutemeljenih motiva. Ako u neko svetište više ne dolaze hodočasnici, ono postaje obična crkva, muzej ili kakva uspomena iz prošlosti.

Na prvu Domovinsku duhovnu obnovu koja će se održati u Međugorju od 2. – 5. travnja 2020. mogu se prijaviti svi zainteresirani na ovdje

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *